Zbog ekoloških posebnosti Kopački rit proglašen je 1976. godine parkom prirode. O Parku i razvoju turizma u njemu pročitajte u članku Krunoslava Marijanovića, studenta nastavničkog studija geografije i povijesti.
Preko polovice površine Hrvatske okarakterizirano je krškim reljefom. Najveći dio hrvatskog krša dio je prostranog krškog područja Dinarida. Međutim, krš nalazimo i u sjeverozapadnom i istočnom dijelu. Jedno takvo krško područje je u okviru PP Papuk.
Crnopac je najsjeverniji, najviši i najokršeniji dio jugoistočnog Velebita. Karakteriziraju ga brojni površinski i podzemni krški fenomeni, a najpoznatije su Cerovačke špilje.
Park prirode Lonjsko polje jedan je od dva predstavnika močvarnih parkova prirode u Hrvatskoj. Više o njemu pročitajte u članku Jelene Lončar.
Park prirode Blidinje osnovan 30. travnja 1995. godine smjestio se u središnjem dijelu visokih planina Bosne i Hercegovine. Prostire se na površini od 364 km2 na prostoru tri općine, Posušje, Tomislavgrad i Jablanica. Više o Parku prirode Blidinje čitajte u članku Ane Rimanić.
U nastavku ćemo vas upoznati sa prirodnim i kulturnim bogatstvom ovog slikovitog planinskog područja i zelene oaze nadomak Zagreba.
Biokovo je sa svojim 1762 m visokim vrhom Sv. Jurom najviša planina hrvatskog primorja, a treća po visini u Hrvatskoj. Najljepši dio planine 16. lipnja 1981. proglašen je parkom prirode, ponajviše zaslugama dr fra Jure Radića, makarskog franjevca i biologa.
Sjeverni Velebit najmlađi je i osmi po redu nacionalni park u Hrvatskoj, proglašen 1999. godine; počeci zaštite ovog područja sežu još u prvu polovicu 20. st. i od tada je zaštićivano nekoliko puta različitim kategorijama zaštite.
Anica Čuka U Hrvatskoj trenutno ima deset Parkova prirode, a prvim je proglašen prostor Kopačkog rita još 1967. godine. Nakon toga tek 1981. godine u ovu kategoriju zaštite prirode uključeni su prostor Biokova, Velebita i Medvednice. Godine 1988. proglašen je Park prirode Telašćica, 1990. Lonjsko polje, u travnju 1999. godine dio Papuka i Učke, u […]