100 godina zračnog prometa

12. siječnja 2004. |
Pogledajte sve članke na karti

U sjeni dviju velikih zrakoplovnih nesreća (libanonski zrakoplov 25. prosinca 2003. u Beninu i egipatski Boeing 4. siječnja 2004.) gotovo nezapaženo prošla je stota obljetnica povijesnog dostignuća braće Wright; njihov kratki let ostvaren 17. prosinca 1903. godine označio je početak nove grane prometa koja je u kratkom vremenu znatno utjecala na preobrazbu svijeta! Donosimo kratak pregled razvoja zračnog prometa i prikaz nekih današnjih pokazatelja razvijenosti.

Kako je počelo…

Usprkos brojnim pokušajima letenja različitim napravama, izumima i “izumima”, od kojih su neki bili više, neki manje uspješni, a neki prerasli u legende, početkom zrakoplovstva smatra se ostvarenje braće Wright (Orville i Wilbur) s početka 20. stoljeća. Podsjetimo, tog su dana braća Wright u blizini Kitty Hawka (Sj. Karolina) izveli ukupno četiri leta od kojih je prvi trajao 12 sekundi, a letjelica je prevalila 37 metara, a posljednji čak 59 sekundi s prevaljenih 260 metara.

Danas se te vrijednosti nikako ne čine dojmljivima, ali to su bili prvi letovi letjelicom koja je teža od zraka i ima na vlastiti pogon, s kojom se moglo upravljati, a mogla je ponijeti i jednog čovjeka. Iako su o njihovom uspjehu pisale novine, on nije imao velikog odjeka. U svojoj radionici u Daytonu (Ohio) nastavili su s eksperimentima i gradnjom novih modela. Već u rujnu 1905. izveli su let u trajanju od 38 minuta za koje su vrijeme prevalili 40-ak kilometara. Avion su ponudili američkoj vladi, ali nisu naišli na razumijevanje. U međuvremenu, i u Europi je na temelju jedriličarskog sporta i spoznaja koje su proistekle iz konstrukcija jedrilica rastao interes za gradnju “letećih strojeva”. Tako je 1908., iste godine kad je sklopljen prvi ugovor s američkom vladom, patent braće Wright prodan i u Europi. Već slijedeće godine otvaraju se tvornice aviona u Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, a uskoro i u Njemačkoj i Rusiji. Upravo je u Europi zrakoplovsto doživjelo svoju prvu ekspanziju. Francuska i Njemačka, uvjerene u njihov vojni potencijal podupirale su proizvodnju aviona i kupovale ih. Procjenjuje se da je do 1914. u Francuskoj proizvedeno oko 1500 vojnih aviona (i još oko 500 ostalih), u Njemačkoj oko 1000, a slijedi UK. SAD, ako domovina zrakoplovstva znatno zaostaju i u tom je razdoblju proizvedeno tek stotinjak zrakoplova. Nagli porast proizvodnje pokrenut je tek ulaskom SAD-a u rat 1917. godine, a do kraja rata proizvedeno je blizu 15000 aviona.

Između dva rata

Završetkom rata proizvodnja aviona naglo opada jer su tisuće vojnih letjelica koje su “preživjele” rat bile na raspolaganju za civilne namjene. Iako je nekih pokušaja koji se nisu održali bilo i prije, 1919. uvedene su prve putničke zračne linije u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Iste godine uvedena je i prva međunarodna linija između Pariza i Bruxellesa. Do 1924. putničke zrakoplovne linije uvedene su u 15-ak europskih zemalja, u Africi, Australiji, Južnoj Americi, te naravno u SAD-u. Osim u putničkom prometu, koji je naročito ubrzano rastao u drugoj polovici 1920-ih, u SAD-u je zračni promet imao veliku ulogu i u prijevozu pošte. Većina tvrtki koje se bave zračnim prijevozom privatne su, a Ujedinjeno Kraljevstvo bilo je prva zemlja koja je osnovala državnu zrakoplovnu kompaniju (Imperial Airways 1924.).

Nastavljaju se nastojanja za ostvarivanje različitih rekorda, među njima je svakako najpoznatiji Lindbergov let preko Atlantika 1927. godine. Iako nije bio prvi koji je preletio Atlantski ocen, bio je prvi koji je to učinio sam i bez slijetanja.

Međuratno razdoblje, posebice 1930-te, obilježeno je brojnim inovacijama koje su doprinjele brzini, sigurnosti, udobnosti i općenito mogućnostima zračnog prometa. Među najvažnijima su povećanje snage motora, konstrukcija efikasnijih propelera, mogućnost uvlačenja kotača, primjena kontrolnih i navigacijskih instrumenata,  uvođenje kabina pod tlakom i dr. Ti dometi, zajedno s povećanom prometnom potražnjom rezultirali su gradnjom sve većih zrakoplova. Najpoznatiji zrakoplovi tog razdoblja bili su Boeing 247 i Douglas DC-3.

Uoči drugog svjetskog rata, godišnje je prevoženo 3,5 – 4 milijuna putnika, od čega jedna trećina u SAD-u.

Drugi svjetski rat značio je marginalizaciju civilnog zračnog prometa (osim u SAD-u) i zaokret zrakoplovne industrije u vojnom smijeru, ali to je jedna sasvim druga tema.

Nakon Drugog svjetskog rata

U ovom razdoblju zračni promet doživljava punu afirmaciju i najekspanzivniji razvoj. Tehnička poboljšanja i inovacije razvijene za ratne potrebe uvođene su i u civilno zrakoplovstvo povećavajući tako njegovu djelotvornost.

Prvi uspješni mlazni motor konstruiran još 1937., a njegova prva primjena, očekivano, bila je vojna. Međutim, već tijekom 1950-ih uvodi se mlazni pogon u putničke avione. To je omogućilo svladavanje velikih udaljenosti velikom brzinom. Zrakoplovi postaju sve veći pa mogu prevesti više stotina putnika i nekoliko desetaka tona tereta. Svijet se odjednom “smanjio”, do gotovo bilo kojeg mjesta može se stići unutar 24 sata.

Od kraja 1960-ih učinak zračnog prometa ubrzano raste. To se odnosi i na putnički, i na teretni promet koji tijekom 1990-ih raste čak i brže od putničkog. Usprkos nekoliko fluktuacija, koje se lako mogu povezati sa svjetskim energetskim i/ili političkim krizama u razdoblju 1970.-2000. godine putnički promet povećao se 6 i pol, a teretni gotovo 10 put (mjereno putničkim, odnosno tonskim kilometrima)

Godine 2000. u svijetu je zrakoplovima prevezeno 1,4 milijardi putnika. U prosjeku, avionom je putovao svaki peti stanovnik Zemlje. U stvarnosti pak postoje velike razlike. Gotovo tri četvrtine tih putnika putovalo je unutar tri glavna područja u kojima je zračni promet razvijen: Sj. Amerika (35,5 %), Europa (23,2 % – poglavito EU) i Azija (15,9 %) s proporcionalno dominantnom ulogom Japana. Osim toga, veze tih triju žarišta su dominantne rute u globalnom zračnom prometu. U tim su područjima i najprometnije zračne luke svijeta: 2000. godine od 10 najprometnijih zračnih luka pet je bilo iz SAD-a, četiri iz EU i jedna iz Japana. Među prvih 20 samo jedna (Seoul) nije bila iz tih područja.

Teroristički napad na New York 11. rujna 2001. snažno se odrazio na zračni promet, što je vidljivo već i po podacima za tu godinu (noviji još nisu dostupni). Zbog straha od novih napada značajno je opao broj putnika, a povećanje sigurnosnih mjera i osiguranja povećali su troškove. Gotovo sve zrakoplovne kompanije našle su se u teškoćama, neke su i bankrotirale, a neke spas potražile u udruživanju.

I nešto sasvim posebno… Concorde

Nemoguće je pisati o zračnom prometu, a ne spomenuti Concorde, jedini profitabilni nadzvučni putnički zrakoplov koji je ikada letio (ruski Tupoljev 144, također nadzvučni zrakoplov bio je uključen u putnički promet 1977.-1983. ali je zbog velikih troškova povučen; Boeing je također razvijao projekt nadzvučnog putničkog aviona, ali nakon što Kongres 1971. nije odobrio povećanje fondova za financiranje, projekt je stopiran). Kao što je poznato, ovaj iznimni zrakoplov je proizveden u francusko-britanskoj suradnji u drugoj polovici 1960-ih, a u promet je uveden u siječnju 1976. Proizvedeno je ukupno 20 letjelica od čega je 14 bilo u komercijalnoj upotrebi (7 za British Airways, 7 za Air France). Tehnički podaci govore da je mogao prevesti 100 putnika i 9 članova posade brzinom dvostruko većom od brzine zvuka. U praktičnom smislu, to je zanačilo da je let između Londona i New Yorka trajao oko 3 i pol sata (“običnom” avionu treba 7-8 sati), rekord je ostvaren 1996., manje od tri sata (naravno, u smjeru istoka).

Nije nam ovdje cilj raspravljati o uzrocima njegovog povlačenja iz upotrebe. Među najvažnijima su visoki troškovi održavanja (pa i zastarjelost – posljednji je proizveden 1979.) i stoga visoka cijena karte, a vjerojatno i činjenica da je u današnje doba razvijenih telekomunikacija postalo manje važno tako brzo putovati.

Nakon što je u srpnju 2000. Air Franceov Concorde pao neposredno nakon uzlijetanja, privremeno su obustavljeni svi letovi. Iako su ponovno poletjeli u studenom 2001., već tada se govorilo o konačnom povlačenju Concorda iz prometa. To se konačno dogodilo 2003. godine. Posljednji let francuskog Concorda bio je u lipnju 2003., a britanskog 24. 10. 2003. na liniji New York – London. Najposebniji putnički zrakoplov zasluženo je umirovljen.

Linkovi:

http://people.hofstra.edu/geotrans/

http://www.concordesst.com/

http://www.iata.org/index.htm

http://www.airlines.org/public/industry