Ima li dovoljno vode za sve?

3. studenoga 2003. |
Pogledajte sve članke na karti

Danijel Orešić

Koliko je vode na Zemlji?

Unatoč tomu što je naš planet bogat vodom i što razvoj suvremena tehnologije proširuje mogućnosti iskorištavanja vodnih resursa, lako dostupne, prirodno slatke, još manje pitke vode na Zemlji razmjerno je malo. Od sveukupne vode na Zemlji 96,5 % čini more, a sva ostala voda (na kopnu) 3,5 %. Budući je oko 1 % vode na kopnu slano, ostaje samo 2,5 % slatke vode, no ni ona nije sva lako dostupna za uporabu. U ledenim pokrovima polarnih krajeva, ledenjacima i u tlu zamrznuto je 69,5 % slatke vode. Daljnjih oko 29 % nalazi se u podzemlju, kao vlaga u tlu i u tekućem stanju u vodonosnicima, izrazito neravnomjerno raspoređena. Svega oko 1 % slatke vode na Zemlji (0,007 % od sveukupne vode) je raspoloživo izravno za potrebe čovječanstva.

S koliko vode na kopnu raspolažemo?

Otjecanje s kopna je glavni izvor slatke vode za opskrbu čovječanstva. Računa se da ono prosječno godišnje iznosi oko 47000 km3, od čega 2/3 čini površinsko otjecanje, a ostatak otjecanje podzemljem i manji dio (oko 6 %, najviše na Antarktici) taljenje leda. Oko 80 % ukupnog površinskog otjecanja odnosi se na visoke geografske širine i ekvatorski pojas, gdje živi manji dio svjetskog stanovništva. Nadalje, od ukupnog otjecanja 2/3 čini otjecanje za visokih voda, dok stabilno otjecanje čini samo oko 12000 km3. Izračunato je da od stabilnog otjecanja svega oko 9000 km3 u naseljenom dijelu svijeta dostupno za potrebe čovječanstva. Važno je istaknuti da s porastom svjetskog stanovništva opada raspoloživa količina godišnjeg otjecanja po stanovniku te danas iznosi oko 7700 m3 po stanovniku godišnje. Naravno ovo je otjecanje regionalno vrlo neravnomjerno raspoređeno: Južna Amerika 34960 m3/stan., Australija 20480 m3/stan., Sjeverna Amerika 16260 m3/stan., Afrika 6460 m3/stan., Europa 4660 m3/stan., Azija 3370 m3/stan.

Prema UNESCO:

Europa: 8 % svjetskih vodnih resursa na 13 % svjetskog stanovništva
Azija: 36 % svjetskih vodnih resursa na 60 % svjetskog stanovništva
Afrika: 11 % svjetskih vodnih resursa na 13 % svjetskog stanovništva
Sjeverna Amerika: 15 % svjetskih vodnih resursa na 8 % svjetskog stanovništva
Južna Amerika: 26 % svjetskih vodnih resursa na 6 % svjetskog stanovništva
Australija i Oceanija: 5 % svjetskih vodnih resursa na <1 % svjetskog stanovništva

Raspodjela slatke vode je neravnomjerna

Raspoloživost vode je temelj mnogih prirodnih procesa, posebno bioloških. Bez vode nema života, a ona je i preduvijet proizvodnje svih namirnica. Opaženo pomanjkanje zaliha slatke vode u mnogim dijelovima svijeta povezano je s remećenjem okoliša, ograničava prozvodnju živežnih namirnica, ugrožava ljudsko zdravlje i postaje razlogom sukoba oko raspodjele vode. Kad bi zalihe slatke vode na Zemlji bile raspoređene u skladu s raspodjelom svjetskog stanovništva, tad bi (pri sadašnjem stupnju uporabe vode po stanovniku) vode bilo dovoljno za 20 milijardi stanovnika. Međutim, raspodjela slatke vode na Zemlji izrazito je neravnomjerna, pa u svijetu s nešto više od 6 milijardi stanovnika u mnogim područjima slatke vode nema ni za najnužnije potrebe. Dok se u vodom bogatim područjima kao što su Amazonija ili sjever Sjeverne Amerike rabi samo malen udio slatkovodnih resursa, u sušnim područjima se uporabi i više od 80 % godišnje raspoloživih resursa. Zabrinjavajuće je da se danas u svijetu od izravno raspoložive dostupne slatke vode uporabi polovica, a samo na temelju porasta stanovništva taj bi se udio 2025. godine mogao popeti na 70 %.


Vodni stres

U svijetu se je tijekom 20. st. količina zahvaćene vode (crpljenjem i na druge načine) više nego ušesterostručila, što je dvostruko brže od porasta svjetskog stanovništva u istom razdoblju. Zahvaćanje vode i dalje će rasti ne samo zbog povećanja stanovništva, već i zbog stalno rastućih društveno-gospodarskih potreba. Procjenjuje se da danas 40% svjetskog stanovništva živi u uvjetima “vodnog stresa” tj. živi u područjima s manje od 1700 m3 vode po stanovniku godišnje. Iako postoje razlike među državama glede potrebnih količina vode po stanovniku, smatra se da u vodom siromašne države ubrajaju se pak sve koje imaju manje od 2000 m3/stan. godišnje. Zabrinjavajuće je da su vodom siromašne upravo nerazvijene zemlje, uobičajeno s velikim porastom stanovništva. Najviše je vodom siromašnih država u Africi i na Bliskom Istoku. Prema prognozama UN do 2025. godine živjet će više od 2/3 svjetskog stanovništva (oko 5,5, milijardi) u zemljama suočenim s vodnim stresom. U nekim područjima SAD, Kine i Indije voda se iz podzemlja crpi brže nego što se obnavlja, opada razina temeljnice, dolazi do kompresije vodonosnih slojeva. Neke rijeke kao Colorado ili Chang Jang zbog pretjeranog zahvaćanja vode presuše prije svoga ušća.


Za što se rabi voda?

Iako je u pojedinim zemljama zadnjih godina došlo do stabilizacije uporabe vode, u svjetskim razmjerima i dalje raste. Procjenjuje se da je 1990. zahvaćeno 4130 km3 vode, a uporabljeno 2360 km3, dok 2000. oko 5200 km3, od čega uporabljeno 2900 km3. Gubici su dakle veliki, te racionalnije raspolaganje vodom predstavlja jasnu mogućnost za budući održivi razvoj. Oko 70 % zahvaćene slatke vode rabi se za potrebe poljoprivrede, međutim zbog neučinkovita natapanja, ponajprije u nerazvijenim zemljama, 60 % te vode ispari ili se neiskorištena vrati u rijeke i podzemlje. Poljoprivredna upotreba vode povećala se za više od 60% od 1960. godine. Industrijska upotreba vode iznosi 22 %, dok se 8 % vode upotrijebi u domaćinstvu. Ipak postoje znatne razlike između visokorazvijenih zemalja (skupina high-income) u kojima se 30 % vode upotrijebi u poljoprivredi, 59 % u industriji i 11 % u domaćinstvu i slabo razvijenih zemalja (skupina low- i midlle-income) u kojima se čak 82 % vode upotrijebi u poljoprivredi, 10 % u industriji i 8 % u domaćinstvu. Veliki gubici nastaju i pri zahvaćanju vode za piće, te je zbog curenja i nelegalne upotrebe uobičajen gubitak od 50 % pitke vode

Nemaju svi zdravu pitku vodu

Manjak raspoložive pitke vode odnosno onečišćenje slatkovodnih zaliha postao je u novije doba ograničavajući čimbenik društveno-gospodarskog razvoja u mnogim krajevima i zemljama, ne samo u sušnom podneblju. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) 2000. godine je 1,1 milijarda ljudi neadekvatno opskrbljena zdravom pitkom vodom. To su ljudi koji žive u uvjetima bez pristupa zdravoj pitkoj vodi. Statistički se vodi da pristup zdravoj pitkoj vodi znači da ljudi s mjesta prebivanja mogu u udaljenosti od najviše 15 minuta hoda pristupiti zdravoj pitkoj vodi bilo iz slavina ili s uređenih izvora, čiste tekućice, zdenca ili uređene bušotine. Od 1,1 milijardi ljudi bez pristupa pitkoj vodi 63 % ih je u Aziji, 28 % u Africi, 7 % u Latinskoj Americi i 2 % u Europi. Situacija je najsloženija u Africi u kojoj je najveći udio stanovništva bez pristupa pitkoj vodi. Prema UN godišnje umire više od 5 milijuna ljudi, od toga 2 milijuna djece, od bolesti prouzročenih nezadovoljavajućom opskrbom pitkom vodom.

Može li bolje?

Konferencija u Mar de la Plati 1977. pokrenula je niz globalnih aktivnosti glede upravljanja vodnim resursima. Od tih ističe se Međunarodno desetljeće pitke vode i sanitarija (1981.-1990.) u sklopu koje je pokrenut investicijski ciklus koji je polučio zadovoljavajuće rezultate glede zadovoljavanja osnovnih potreba. UN konferencija o okolišu i razvoju (UNCED) održana 1992. prihvatila je Agendu 21 u sklopu koje je voda dobila središnje mjestu u održivom razvoju. Tijekom 1990-ih nastavljene su investicije, te je oko 835 milijuna ljudi u zemljama u razvoju dobilo pristup zdravoj pitkoj vodi. O vodi se na svjetskoj razini raspravlja na 2. svjetskom forumu o vodi u Hagu 2000. i na Međunarodnoj konferenciji o slatkoj vodi  Bonnu 2001. U 2003. godini, koju je UN proglasio godinom voda, održan je i  3. svjetski forum o vodi u Japanu. Glede ciljeva svakako je najvažniji bio Summit UN-a 2000. na kojem su prihvaćeni razvojni ciljevi slijedećeg tisućljeća među kojima se glede pitke vode ističe cilj da se do 2015. prepolovi udio ljudi bez pristupa pitkoj vodi. Iako se svi slažu da oko tog cilja, pristupi problematici se razlikuju. Neki smatraju da je pristup zdravoj pitkoj vodi ljudsko pravo te temeljem toga svaka vlada mora zajamčiti ostvarenje toga prava. Drugi pak naglašavaju da je voda ekonomsko dobro i da je treba osigurati na najpogodniji troškovno-učinkovit način, uključujući i moguću privatizaciju pojedinih sastavnica vodoopskrbe. Mnoge vlade odlučuju se za kompromisan pristup. Među zemljama koje su se posvetile ostvarenju zacrtanog cilja nalazi se JAR koja je još 1994. imala 14 od ukupno 42 milijuna stanovnika bez pristupa pitkoj vodi. U sedam godina ostvarila je cilj i prepolovila broj stanovnika bez pristupa pitkoj vodi, a nastavi li istim ritmom, do 2008. moglka bi svima osigurati pristup zdravoj pitkoj vodi.

http://www.wateryear2003.org/en/
UN službena stranica 2003. – međunarodne godine vode, mnoštvo podataka, edukacijski kutak

http://www.unesco.org/water/
Portal UNESCO o vodi; programi u svezi s upravljanjem vodama, informacije o događanjima i publikacijama o vodi, obilje linkova prema stranicama koje se bave vodom s raznih aspekata.

http://www.eea.eu.int/
Službene stranice Europske agencije za okoliš (European Environment Agency), novosti, izvještaji.

http://www.panda.org/about_wwf/what_we_do/freshwater/index.cfm
Službene stranice World Wide Fund For Nature International (WWF), projekt o održivom razvoju i vodi, novosti i projekti, edukacijski sadržaji i akcije, fotogalerije