Od Cigana do Roma – primjer problema nacionalnih manjina u Hrvatskoj

31. siječnja 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

Prije nešto više od mjesec dana Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti priopćilo je da je vladino Povjerenstvo za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome prihvatilo nacrt akcijskog plana »Desetljeće za Rome 2005.-2015.« Tu su ambicioznu inicijativu pokrenuli Svjetska banka i Institut Otvoreno društvo, a do sada su se u njega uključile Češka, Slovačka, Srbija i Crna Gora, Makedonija, Bugarska, Rumunjska i Mađarska. U sklopu akcijskog plana osnovat će se fond za obrazovanje Roma, za koji će Institut Otvoreno društvo, za sve uključene zemlje, u idućih deset godina donirati ukupno 30 milijuna eura, a Svjetska banka za sada je odobrila dodatnih milijun eura. Akcijski je plan komplementaran Nacionalnom programu za Rome iz 2003. godine i njime se potiče rješavanje teškoća romske populacije u području obrazovanja, zdravstva, zapošljavanja i stanovanja.

U idućih 50 godina romskoj djeci trebalo bi biti osigurano 50 stipendija za srednjoškolsko obrazovanje, dovoljan broj mjesta u učeničkim domovima te tjedne poduke iz nastavnih sadržaja i informatike. Očekuje se da će to omogućiti da 70 posto stipendista uspješno završi školsku godinu te prolaz u školi za čak 90 posto onih koji budu obuhvaćeni kontinuiranom podukom. Dugoročno bi sva romska djeca trebala biti uključena u programe predškolskog odgoja kako bi se osiguralo ostvarenje glavnog cilja: da sva romska djeca budu obuhvaćena i osnovnoškolskim obrazovanjem. Na području poboljšanja uvjeta stanovanja, njihova naselja nastojat će se urediti i opremiti, uvesti vodovod, električne instalacije i telefon, izgraditi ceste te objekti za javne sadržaje. Do 2015. godine predviđena su različita rješenja koja tek trebaju biti prihvaćena, među kojima su i uključivanje romskih obitelji u socijalne programe stambenog zbrinjavanja, zatim pokušaj da se nađe način da se njihovim obiteljima daju na korištenje napuštene kuće u državnom vlasništvu ili pak da im se dodijeli državno zemljište za novu gradnju.

Romi u Hrvatskoj

Prvi popis pučanstva proveden nakon Drugog svjetskog rata u sastavu bivše države na tlu današnje Hrvatske, onaj iz 1948. godine zabilježio je svega 405 Roma. Oni su tada u knjizi broj IX. popisa: »Stanovništvo po narodnosti« svrstani u kategoriju pod nazivom Cigani. Objasnimo na ovom mjestu razliku u uporabi naziva Romi i Cigani. Naziv Romi predstavlja etnonim-ime kojim neka etnija označuje sebe (autoetnonimi ili endoetnonimi tj. samonazivi) ili kojim ju drugi narodi označuju (egzoetnonimi). Primjer Roma pripada rjeđim slučajevima kada  se egzoetnonimi razlikuju od samonaziva što je inače ili posljedica samo razlika u glasovnoj prilagodbi (npr. Croati/Hrvati), odraz starijeg stanja u dotičnim etnijama (npr. Albanci/Šiptari), prijenos imena jedne etnije na drugu (npr. Hungari/Mađari). Zbog poprimanja pogrdnog značenja nekih egzoetnonima danas se daje prednost samonazivima. Takav je slučaj i s nazivom Romi umjesto Cigani. Tako mali broj posljedica je, o čemu se malo zna i govori, stradanja Roma za vrijeme NDH, prvenstveno u logoru Jasenovac. Prema Žerjaviću (1992, 136) gubici Roma u Drugom svjetskom ratu iznose 17 tisuća. Već pet godina kasnije, 1953. popisano je 1269 Roma, da bi u popisu 1961. broj izjašnjenih Roma pao na svega 313. Od tada, od popisa do popisa broj stanovnika stalno raste. Tako je 1971. popisano 1257 Roma, 1981. 3858, a 1991. 6695.

Prema popisu 1991. u Međimurskoj županiji živjelo je 1920 (28,7%), u Gradu Zagrebu 994 (14,8%), a u Osječko-baranjskoj županiji 782 (11,7%) Roma. Jedina županija u kojoj nije popisan niti jedan Rom bila je Požeško-slavonska. Posljednjim popisom iz 2001. u Hrvatskoj je popisano 9463 Roma iako se smatra da je njihov broj puno veći. Naime, mnogi se nisu htjeli izjasniti kao Romi zbog straha od nezaposlenja, negativnog utjecaja medija, a isto tako znamo da je znatan broj došao kao izbjeglice iz drugih država bivše Jugoslavije. Prema nekim izjavama, prema podacima Vijeća Evrope u Hrvatskoj živi između 30 i 40 tisuća Roma, a samo ih je 6,5% stalno zaposleno. Na županijskoj razini, najveći broj romske populacije živi u Međimurskoj županiji – njih 2887 ili 30,5% što čini 2,4% stanovništva županije. Slijede Grad Zagreb s 1946 ili 20,6% te Osječko-baranjska županija s 10,3% ili 977 Roma. Dakle, otprilike polovina svih Roma Hrvatske živi u Međimurju i Zagrebu. U međupopisnom razdoblju 1991.-2001. broj Roma se najviše povećao u Brodsko-posavskoj županiji (sa 223 na 586, indeks 262,8) i Sisačko-moslavačkoj ( sa 315 na 708, indeks 224,8).

Romska populacija susreće se s brojnim problemima u Hrvatskoj. Dva najveća, ujedno i međusobno povezana, su problem državljanstva i problem zapošljavanja. Oni Romi koji bi mogli raditi, ukoliko nemaju državljanstvo ne mogu se zaposliti, a njihova djeca ne mogu pohađati školu, nemaju pravo na socijalnu skrb i zaštitu. Idući problem je slika o Romima, za koju su djelomice krivi i mediji. O njima se piše samo kada se dogodi nešto negativno. Kao što je jedan autor dobro primijetio, u novinskim crnim  kronikama uglavnom se samo u primjeru Roma spominje etnička pripadnost počinitelja nedjela. Hoće li »Desetljeće za Rome« i to promijeniti?

Literatura i izvori:

Galić, Branko: Romima manipuliraju i država i nevladine organizacije (intervju s Alijom Mešićem-predsjednikom Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije te članom Povjerenstva za praćenje provedbe Nacionalnog programa za Rome)
http://www.zarez.hr/140/temabroja5.htm (13.01.2005.)

Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja (ur. Emil Heršak), IMIN; ŠK, Zagreb, 1998.

Frlan, I. (2004): Hrvatska se priključila ambicioznoj inicijativi »Desetljeće za Rome 2005.-2015.«: Romima država uvodi struju, vodu i telefon, Glas Istre 09.12.2004., br. 332, god. LXI, str.8.

Prihvaćen nacrt akcijskog plana Desetljeća za Rome,http://www.index.hr/clanak.aspx?id=240734 (13.01.2005.)

Žerjavić, V. (1992): Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga: gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu, Globus, Zagreb.

Konačni rezultati popisa stanovništva od marta 1948 godine, knjiga IX, Stanovništvo po narodnosti, SZS, Beograd, 1954.

Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujak 1991.: stanovništvo prema narodnosti po naseljima, Dokumentacija 881, DZS, Zagreb, 1992.

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001., www.dzs.hr(14.12.2004.)

Više o Romima možete pročitati u tematskim brojevima Sociologije sela iz 1985. godine i Društvenim istraživanjima iz 2000. godine:

Sociologija sela 87/90, 1985. Tema broja: Istraživanja društvenog položaja Roma

Alija Hodžić: Životni standard romskih domaćinstava, str. 27-34.

Ruža First-Dilić: Prostorna stabilizacija i udomaćivanje Roma, 35-53.

Nives Rebernak: Pismenost i obrazovanost romskog stanovništva, 55-68.

Antonija Galogaža: Socijalna i zdravstvena zaštita Roma, 69-80.

Aleksandra Mitrović: Brak i porodični odnosi Roma kao činilac njihova društvenog položaja, 81-97.

Ruža First-Dilić: Izbor iz bibliografije radova o Romima, 99-106.

Društvena istraživanja 2-3 (46-47), 2000. Tema broja: Društveni položaj Roma u Hrvatskoj

Maja Štambuk: Romi u društvenom prostoru Hrvatske, str. 197-210.

Zoran Šućur: Romi kao marginalna skupina, 211-227.

Koraljka Posavec: Sociokulturna obilježja Roma u Europi-od izgona do integracije, 229-250.

Neven Hrvatić, Suzana Ivančić: Povijesno-socijalna obilježja Roma u Hrvatskoj, 251-266.

Neven Hrvatić: Odgoj i izobrazba Roma u Hrvatskoj, 267-290.

Maja Štambuk: Romi u Hrvatskoj devedesetih, 291-315.

Maja Dragun: Podrijetlo, mitologija i vjerovanja Roma, 317-333.

Ljubica Radović: Popis knjiga, članaka i serijskih publikacija o Romima tiskanih od 1990. do 2000. godine u Republici Hrvatskoj, 337-344.