Prvi poslijeratni popis stanovništva Istre 1945.

1. listopada 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

Na današnji dan, prije točno 60 godina proveden je u Istri i na dijelu kvarnerskih otoka popis stanovništva za potrebe razgraničenja između Hrvatske i Slovenije, odnosno tadašnje Jugoslavije i Italije.

Uvod

Za demografska istraživanja od primarnog su značenja raspoloživi izvori podataka o stanovništvu. U tom smislu, razlikujemo pet grupa izvora:

1) popisi stanovništva (knjige popisa)
2) knjige tzv. vitalne (demografske) statistike
3) posebne statističke publikacije o pojedinim relevantnim skupinama stanovništva
4) ankete o stanovništvu
5) razni upravni i drugi «registri» pri pojedinim državnim i društvenim službama (Wertheimer-Baletić 1999, 46).

Stanovništvo Istre je do godine 1910. popisivano u sklopu popisa austrijske monarhije. Prvi moderni popis stanovništva proveden je 31. listopada 1857. godine. To je prvi moderni popis žiteljstva za Hrvatsku uopće i bitno se razlikuje od prethodnih s obzirom na sljedeće tri karakteristike:

1) popisni se rezultati odnose na određeni, tzv. «kritični trenutak»;
2) popis nije imao neku posebnu svrhu, već ustanovljenje «odnosa stanja stanovništva zemlje koji su bitni za državnu upravu»;
3) radi se o općem popisu koji je obuhvatio cjelokupno pučanstvo (Wertheimer-Baletić 1999, 47).

Nakon popisa 1857. g., popisi su u Istri provedeni svakih desetak godina 1869., 1880., 1890., 1900. i 1910. godine. Svi suvremeni popisi imaju nekoliko bitnih zajedničkih obilježja:

-u pravilu obuhvaćaju cjelokupno stanovništvo nekog teritorija
-popisom se dobivaju podaci neposredno od stanovništva
-popisi daju iscrpan pregled podataka o stanovništvu i njegovim obilježjima, a odnose se na određeni trenutak, tzv. kritični trenutak
-iako se rezultati popisa odnose na određeni trenutak, razumljivo je da je nemoguće svo stanovništvo popisati u tom trenutku, pa se u uputama o provođenju popisa određuje tzv. vrijeme popisivanja
-popisi se provode svakih desetak godina u čemu se izražava periodičnost popisa (Wertheimer-Baletić 1999, 47-48).

Okolnosti nastanka popisa

U rujnu 1945. održana je u Londonu konferencija ministara vanjskih poslova velikih savezničkih sila u Drugom svjetskom ratu (Velike Britanije, SAD-a, Francuske, Sovjetskog Saveza i Kine) s glavnim zadatkom da izvrši pripreme za mirovnu konferenciju i mirovni ugovor s Italijom (Mirković 1963, 1). Donesena je načelna odluka da granica bude uglavnom etnička linija tako da minimum ostane pod tuđom vlašću (Mirković 1963, 2). Prema tome trebalo je utvrditi pravo stanje etničkih odnosa i izraditi prijedlog razgraničenja. Da bi se izvršili zaključci londonske konferencije o istraživanjima na licu mjesta, kao preduvjetu za povlačenje etničke linije, sastavljene su delegacije eksperata koje su činile zajedničku komisiju (Mirković 1963, 9). Nakon terenskog rada u Istri, komisija se vratila u London 4. travnja 1946. godine (Mirković 1963, 11). Izvještaj komisije od 29. travnja 1946. sadrži, između ostalog, i različite stavove o popisu iz 1945. godine koji joj je bio predan već u ožujku 1946. Izdvojeno mišljenje sovjetske delegacije zaključuje da popis «pruža najispravniji uvid za određivanje narodnosnog sastava Istre». Izdvojeno francusko mišljenje uspoređuje talijanski popis iz 1921. i jugoslavenski iz 1945. te nalazi da je popis iz 1945. interesantan rad ukoliko bi bio upotrijebljen kao reagent na rezultate popisa iz 1941. godine. Mišljenje engleske delegacije zaključuje da prema popisu iz 1945. treba postupati s najvećom rezervom. Sličnog su stava i američki članovi komisije, iako je prema Mirkovićevom svjedočenju, dr. Philip E. Mosley, šef američke delegacije u terenskoj komisiji u Istri 1946. pet godina poslije-u jesen 1951. godine u Zagrebu potvrdio da on smatra da je popis iz 1945. bio pozitivan, znanstven i vrlo koristan (Mirković 1963, 13).
Tako su se na konferenciji Savjeta ministara, održanoj od 25. travnja do 16. svibnja 1946. godine u Parizu pri utvrđivanju etničkog sastava u svrhu određivanja linije razgraničenja, zapadni eksperti služili, uglavnom, statističkim podacima iz 1910. godine iako je poznato da je taj austrijski popis izvršen prema uporabnom jeziku (njem. Der Umgangssprache), a ne prema nacionalnoj pripadnosti stanovništva. Posebno je jugoslavenskim inetresima štetilo korištenje talijanskog popisa stanovništva Julijske krajine iz 1921. godine. Jugoslavenska delegacija ukazala je na činjenicu da američki i engleski prijedlog granične linije nije poštivao niti načelo «etničke ravnoteže» premda su oni sami to načelo stvorili. Za jugoslavensku pregovaračku stranu popis iz 1945. bio je koristan dokument, ali je za saveznike uvijek izgledao malo kao propaganda, ili kako nam je Vladimir Velebit u intervjuu rekao: «bio je prihvaćen cum grano salis» (Intervju s Vladimirom Velebitom, http://www.geografija.hr/novosti.asp?id_novosti=398&id_projekta=0)


Sl.1. Neka od brojnih izdanja Jadranskog instituta iz vremena diplomatske borbe za Istru

Uspjesi koje su postigla brojna ostala izdanja, potakli su organizacijski odbor Jadranskog instituta, koji je do tada bio samo radni kolektiv grupe znanstvenih radnika, da zatraži da se Jadranski institut sa sjedištem u Sušaku registrira i potvrdi kao organizacijska znanstvena ustanova što je i učinjeno odlukom Predsjedništva narodne vlade Hrvatske (Mirković 1959, IX). Jadranski institut u Sušaku (danas dio Rijeke) osnovan je u svibnju 1945. godine (Strčić 1991, 51). Od samog početka svoje djelatnosti dobio je zadatak da znanstveno istražuje Istru (Mirković 1959, XI). Prema planu i formularima izrađenim od redakcije na čelu s profesorom Roglićem izvršila je 1945.-1946. grupa tada mladih istarskih intelektualaca ne samo popis stanovništva nego i popis svih sela i zaselaka i svih prezimena u njima kao i broja obitelji koje su nosile neko prezime (Mirković 1959, X). Već iduće godine u srpnju Nakladni zavod Hrvatske tiskao je kapitalno djelo Nacionalni katastar Istre u originalu na francuskom jeziku.

Provedba popisa

Popis je proveden tijekom listopada 1945. godine (1. listopada je tzv. kritični moment), uz dozvolu vlasti koja je dala potpunu slobodu u biranju pomoćnog osoblja-popisivača koje je u svom radu bilo odgovorno organizatorima popisa. Organi popisa nisu raspolagali autoritetom vlasti, a prema tome niti prisilnom snagom-otuda je moguće da je jedan dio stanovništva uskratio izjave o narodnosnoj pripadnosti. O korektnosti provođenja popisa svjedoči i činjenica da nije zabilježen niti jedan incident, nikave žalbe od strane Talijana. Obrada i sređivanje podataka provedena je uz pomoć Statističkog ureda Hrvatske. Na području Pule, koja je bila pod anglo-američkom upravom nije bilo moguće provesti potpuni popis jer su popisivači bili hapšeni.
Materijalni posao i terenski rad u Istri izvršili su: Milan Gržetić, Ivan Pucić, Josip Lazarić, dr. Vjekoslav Bratulić, dr. Petar Kirac, dr. Opatić, Ante Miljavac, dr. Stjepan Petak, Fran Barbalić, Ivo Jardas, Petar Žmak, Josip Primuž, Ive Mihovilović, Ante Iveša, Mate Rojnić, Josip Cepponi, Nikola Velčić, Marko Rerečić, Luka Lorencin i Ivo Sučić (Mirković 1959, XI).

Koordinator i glavna figura bio je geograf Josip Roglić koji je 1945. godine postao redovni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a iduće-1946. godine u istom zvanju prelazi na tek osnovani Prirodoslovno-matematički fakultet (Šegota, 1989, 13). Tih je godina (1945. i 1946.) vodio Komisiju za razgraničenje u Predsjedništvu vlade Narodne Republike Hrvatske u pregovorima između FNR Jugoslavije i Italije, a sudjelovao je i kao stručnjak u jugoslavenskoj delegaciji na mirovnoj konferenciji u Parizu (Šegota 1989, 21).

Kao glavne figure provedenog popisa, 22. i 23. ožujka 1946. međunarodna saveznička komisija sastavljena od delegacija četiriju velesila (Velike Britanije, SAD-a, Francuske i Sovjetskog Saveza) ispitivala je cijelu noć glavnog organizatora popisa dr. Josipa Roglića i njegovog suradnika dr. Rudolfa Maixnera postavivši osobito profesoru Rogliću 102 pitanja pokušavajući osporiti pravilnost i točnost popisa (Mirković,1959, VIII; Radetić 1969, 358-359.). Za potrebe razgraničenja tiskane su i brojne druge knjige (svaka garnitura teška oko 10 kg) koje su bile izručene pojedinim delegacijama u Savezničkoj komisiji i raznim novinarima (Milanović 1996, 266). Mnoga od tih izdanja koristila su rezultate popisa.


Sl.2. Knjiga popisa stanovništva izdana u srpnju 1946. godine

Sama knjiga popisa sadrži 630 stranica (626 numeriranih+ispravke) te tri vrijedne tematske karte formata 36×52 cm. Tematska karta prema jeziku obitelji, karta nacionalnog/narodnosnog sastava i karta administrativne podjele Istre 1910. i 1945. godine. Knjigu popisa uredili su: Josip Roglić, Rudolf Maixner, Lavo Čermelj, Milan Gržetić i Ivan Pucić.

Sl.3. Urednički odbor popisa iz 1945.

Radi mogućnosti komparacije, popis sadrži i rezultate austrijskih popisa 1880., 1890., 1900., 1910. (ukupan broj stanovnika, broj Hrvata i Talijana). Popisom je obuhvaćeno preko 330.000 stanovnika (302.365 bez Pule ili 332.271 s Pulom) u oko 70.000 obitelji (68.384 bez Pule ili 75.604 s Pulom) Istarskog poluotoka (tada Zone B) te otoka Cres, Lošinj, Unije, Ilovik, Susak, Male i Vele Srakane. U Puli, koja je tada bila dio Zone A pod anglo-američkom upravom  nije bilo moguće provesti pravilan popis. Ovo djelo predstavlja prvi popis narodnosne strukture Istre jer se temelji na izjavama svakog pojedinca.

Sl.4. Karta administrativne podjele Istre 1910. i 1945. kao prilog knjizi popisa


Sl.5. Tematska karta prema jeziku obitelji nastala kao rezultat popisa

Sama ideja/zamisao, prikupljanje, sređivanje, obrada i objavljivanje bio bi velik pothvat i danas uz svu moguću tehnologiju i infrastrukturu, a kamoli prije 60 godina. Iako neki autori ovaj dokument posve neispravno nazivaju anketom (Grafenauer 1993, 14, 41; Darovec 1996, 73), za razliku od popisa, ankete o stanovništvu su izvor podataka samo o pojedinim skupinama stanovništva ili kućanstava (Wertheimer-Baletić 1999, 49). Ovaj izvor osobito je koristan za demografske studije manjih areala gdje dobar poznavatelj lokalne toponomastike može uskladiti naseljski skup s ostalim popisima. Prema svemu iznesenom, popis stanovništva Istre iz 1945. proveden je na stručnom nivou te sadrži sva obilježja suvremenog popisa stanovništva i kao takav ostaje kapitalan izvor prije svega za demografske, ali i brojne druge studije.

Literatura:

Bertoša, Miroslav (2005): Cadastre National de l’Istrie (d’après le Recensement du 1er Octobre 1945), u: Istarska enciklopedija (ur. Miroslav Bertoša, Robert Matijašić), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagreb, 2005., str. 124.

Grafenauer, Bogo (1993): Miti o «Istri» in resnica istrskega polotoka, Acta Histria I., 9-52.

Intervju s Vladimirom Velebitom, www.geografija.hr

Kojić, Branko (1950): Ekonomski razvitak Istre 1945.-1950., Ekonomski pregled 3-4, 257-290

Milanović, Božo (1996): Istra u 20. stoljeću: zabilješke i razmišljanja o proživljenom vremenu: 2. knjiga: rat i oslobođenje, Istarsko književno društvo “Juraj Dobrila”, Pazin.

Mirković, Mijo (1959): Predgovor, u: Bratulić, Vjekoslav: Rovinjsko selo: monografija jednog istarskog sela, Jadranski institut JAZU, Zagreb, V-XIII.

Mirković, Mijo (1963): Tri etničke linije, Problemi sjevernog Jadrana, sv. 1, 1-36

Radetić, Ernest (1969): Istarski zapisi, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb.

Sokolić-Jaman, Nada (1969): Primjena načela «etničke ravnoteže» u jugoslavensko-talijanskom razgraničenju nakon drugog svjetskog rata, Politička misao 1, 123-135.

Strčić, Petar (1991): Hrvatska historiografija od 1945. do 1985. godine o Istri i Kvarnerskim otocima u XIX. i XX. stoljeću (Prilog za nacrt), Pazinski memorijal 22, 37-54.

Šegota, Tomislav (1989): Život i djelo akademika prof. dr. Josipa Roglića, u: Josip Roglić 1906-1987, JAZU, Zagreb, 13-31.

Wertheimer-Baletić, Alica (1999): Stanovništvo i razvoj, Mate, Zagreb.