Rim – vječni grad (I. dio)

1. rujna 2005. |
Pogledajte sve članke na karti
Uvod

Poslovica kaže da Rim nije izgrađen u jednom danu i da je to zaista tako vidi se na svakom koraku. Ovaj je grad pravi muzej na otvorenom u kojem se mogu vidjeti materijalni dokazi njegove više od dvije i pol tisuće godina duge povijesti, a svako je vrijeme ostavilo svoje tragove i upravo zbog tog kutlurno-povijesnog bogatstva i duge tradicije Rim je danas jedna od najposjećenijih turističkih destinacija na svijetu.

Rana povijest Rima

Prema legendi Rim je osnovan 21. travnja 753. g. pr. Kr. na sedam brežuljaka (Kapitol, Kvirinal, Viminal, Eskvilin, Celij, Aventin i Palatin), točnije na brežuljku Palatinu, odakle se potom proširio na ostale. Međutim, arheološki ostaci dokazuju da je još 1000. g. pr. Kr na ovom prostoru postojalo naselje. Zbog intenzivne izgradnje tijekom narednih stoljeća sedam se brežuljaka danas gotovo ne ističu u odnosu na okolni teren, ali se istovremeno grad proširio na još dva brežuljka – Pincio i Gianicolo. Rim se danas dijeli na dva dijela: unutrašnji grad, prostor koji se nalazi unutar zidina iz 3. st. koje okružuju prostor oko sedam brežuljaka te na vanjski grad i predgrađa koja su obuhvaćena intenzivnom izgradnjom tako da se grad neprestano prostorno širi. Povijesna jezgra je površinom relativno mala i gotovo se u potpunosti nalazi na istočnoj obali rijeke Tiber.

Slika 1. Rijeka Tiber (snimila V.G.)

Rim je dugo vremena bio vodeći europski grad i danas je jedinstvena riznica spomenika iz svih razdoblja – od etruščaskog perioda do modernih vremena. Ostataka iz najstarije rimske povijesti, etruščanskog razdoblja, ima relativno malo, ali naslijeđe narednog perioda u povijesti ovoga grada je itekako je prisutno. Etruščanski kraljevi vladali su Rimom od 7. do kasnog 6. st. pr. Kr., a nakon svrgavanja posljednjeg kralja, oko 510. g. pr. Kr, utemeljena je republika i grad se polako počeo širiti na okolna područja. Nakon invazije Gala u 4. st. pr. Kr. oko grada je izgrađen zid, dok je prvi akvedukt izgrađen 312. g. pr. Kr. U isto vrijeme izgrađena je Via Appia – 212 km duga cesta koja je povezivala Rim s južnom Italijom. O važnosti ovoga grada najbolje govori činjenica da je na prijelazu iz stare u novu eru Rim imao između 850 000 i milijun stanovnika, a prvi sljedeći grad koji je dostigao milijun stanovnika bio je London i to tek na početku 19. st.

Slika 2. Rimski forum (snimila V.G.)

Grad je nastavio rasti tijekom i nakon Punskih ratova (264.-146. g. pr. Kr) i u to vrijeme na Forumu je izgrađena prva bazilika, koja je služila kao zaklon od nevremena. U 1. st. pr. Kr. došlo je do političke nestabilnosti koja je kulminirala građanskim ratovima i tek dolaskom Cezara na vlast provedene su brojne reforme. Međutim, zbog intenzivne izgradnje zgrada i spomenika Forum je postao prenapučen i grad se počeo širiti. U ranom imperijalističkom razdoblju Rim je i fizički i politički postao centar čitavog carstva, ali i glavni grad tada poznatog svijeta. O kulturnom, političkom i graditeljskom usponu grada govori i činjenica da je još tada Rim imao dobar vodoopskrbni i kanalizacijski sustav, visina zgrada bila je zakonom propisana, ali prenapučenost u siromašnim četvrtima za posljedicu je imala česte požare, pa car August utemeljio prve vatrogasne postrojbe. Katastrofalan požar iz 64. g. za vrijeme vladavine cara Nerona uništio je velik dio povijesne jezgre.

Slika 3. Koloseum – građen od 70. do 82. g., a dao ga je izgraditi car Vespazijan (snimila V.G.)

Rim u novoj eri

Krajem 1. st. počela je izgradnja Koloseuma, u kojem su se održavale gladijatorske borbe i borbe sa životinjama, a mogao je primiti između 50 000 i 75 000 gledatelja. Koloseum je danas, uz vučicu i akronim SPQR (Senatus Populusque Romanus), zaštitni znak Rima. U isto vrijeme gradile su se i kupelji od kojih su najpoznatije Terme di Caracalla i Terme di Diocleziano, čiji su se ostaci očuvali do danas. Propašću Zapadnog Rimskog Carstva Rim je polako počeo propadati, velik dio stanovništva se raselio, život u gradu se uglavnom odvijao uz rijeku Tiber, ali grad je ipak zadržao jednu važnu ulogu – bio je sjedište Pape. Grad ponovno doživljava procvat u 15. st. nakon što je od Firence preuzeo ulogu glavnog renesansnog centra. U to vrijeme vodeći umjetnici i arhitekti radili su i stvarali svoja djela u Rimu (Michelangelo, Bramante, Rafael itd.), a krajem 16. st. izgrađena je i bazilika Sv. Petra u Vatikanu.

Slika 4. Vatikan – trg i bazilika Sv. Petra (snimila V.G.)

Osim izgradnje novih objekata provedena je i opsežna obnova postojećih tako da je srednjovjekovna urbana struktura modernizirana, izgrađene su nove ceste, trgovi, fontane, obnovljene stare crkve. Naravno, i naredna razdoblja (barok, rokoko, neoklasicizam) ostavila su trag u kulturnom i graditeljskom naslijeđu ovoga grada. Tijekom 17. st. kipari i graditelji poput Gianlorenza Berninija i Francesca Borrominija velikim su dijelom izmijenili sliku grada. U naredna dva stoljeća nastala su djela poput Fontana dei Quattro Fiumi, Fontana di Trevi, Piazza di Spagna, koji su danas nezaobilazne turističke atrakcije. Najznačajnija suvremena graditeljska dostignuća su građevine izgrađene u povodu Olimpijskih igara u Rimu 1960. g., a velik dio tih građevina projektirao je jedan od tada vodećih talijanskih arhitekata Pier Luigi Nervi.

Slika 5. Fontana di Trevi – izgrađena je 1735. prema ideji arhitekta Nicole Salvija, a legenda kaže da tkogod popije vodu iz ove fontane ili u nju ubaci kovanicu vratit će se u Rim (snimila V.G.)

Kraj prvog dijela…