Rim – vječni grad (II. dio)

24. listopada 2005. |
Pogledajte sve članke na karti
Historijsko-geografski razvoj Rima od Napoleonskih ratova do danas

Tijekom Napoleonove okupacije Italije (1797.-1814.) javlja se pokret za ujedinjenje i osamostaljenje Italije – Risorgimento. San o ujedinjenju ostvaren je 1861. g., a za kralja je proglašen Vittorio Emanuele II. Venecija i Rim priključeni su Italiji tek 1866., odnosno 1871., tako da je Rim postao glavni grad Italije tek 1871. godine. U čast najistaknutijim borcima za ujedinjenje Italije (Camillo Benso Cavour, Giuseppe Garibaldi, Giuseppe Mazzini, Vittorio Emanuele II. i dr.) mnogi su trgovi i ulice nazvani po njima ili su im izgrađeni spomenici. Za vrijeme fašističke vladavine (1922.-1943.) mnoge stare četvrti su razrušene, a izgrađeni su novi objekti poput Via dei Fori Imperiali, EUR i Foro Italico. Na Foro Italico, ispred Olimpijskog stadiona, i danas stoji veliki obelisk na kojem piše Mussolini Dux. Za vrijeme Mussolinijeve vladavine, 1929. godine potpisan je Lateranski pakt kojim je Vatikanu priznata samostalnost.

Slika 6. Dokument kojim je Vatikanu priznata neovisnost, a kojeg je potpisao i sam Mussolini (snimila V.G.)

Nakon što je postao glavni grad Italije Rim je počeo bilježiti snažan demografski i urbani razvoj. Do početka 20. st. čitav prostor unutar starih zidina bio je izgrađen te se grad počeo dalje širiti u okolicu izgradnjom novih četvrti, posebice stambenih. Uzduž rijeke Tiber izgrađeni su visoki nasipi da bi se spriječile poplave i grad se počeno intenzivno modernizirati. Također su izgrađene brojne važne ceste koje su i danas od vitalnog značenja za gradski prometni sustav – Via Nazionale, Via Cavour, Corso Vittorio Emanuele III itd.

Tek nakon Drugoga svjetskog rata Rim je preuzeo ulogu vodećega talijanskog grada, prestigavši Milano i Napulj. Gospodarski razvoj Rima uglavnom se temelji na dvjema gospodarskim djelatnostima: administraciji i turizmu, tako da je većina radnika zaposlena u navedenim djelatnostima te u veleprodaji, maloprodaji i ostalim uslužnim djelatnostima. Međutim, uz tradicionalne djelatnosti poput proizvodnje tekstila i suvenira nakon rata razvile su se još neke djelatnosti poput industrije visoke mode, proizvodnje lijekova i kozmetičkih proizvoda, strojeva, prerada i konzerviranje hrane itd. Osim toga, Rim je danas i sjedište brojnih multinacionalnih kompanija, institucija i organizacija uključujući FAO (Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu), Međunarodni fond za razvoj poljoprivrede, Svjetski program za hranu itd.

Slika 7. Vittoriano – ovo veličanstveno zdanje izgrađeno je u čast prvog kralja ujedinjene Italije Vittoria Emanuelea II, a njegov središnji dio naziva se Altare della Patria. Gradnja je trajala od 1885. do 1935. godine. Spomenik zauzima središnje mjesto na trgu Piazza Venezia, geometrijskom središtu Rima (snimila V.G.)

Preseljenje državne administracije i snažan gospodarski razvoj nepobitno su utjecali i na demografski razvoj Rima u posljednjih 150 godina. Prije nego je postao glavni grad, Rim je 1870. g. imao 200 000 stanovnika da bi krajem Drugoga svjetskog rata imao već 1,5 mil. stanovnika. Ovakav demografski razvoj za posljedicu je imao i brzo prostorno širenje grada koje se nastavilo i do danas. Grad se sve više širi u okolicu, prvenstveno gradnjom novih stambenih četvrti čime nastaju nova predgrađa.

Iako neke procjene govore da Rim danas ima oko 3,5 milijuna stanovnika, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2001. godine imao je 2,55 mil. stanovnika. S obzirom na značajnu funkciju rada koju ovaj grad ima, jasno je da tijekom radnih dana u gradu boravi puno više ljudi, koji dnevno ili tjedno migriraju na posao iz okolice u sam grad. Uzme li se u obzir činjenica da Rim godišnje posjeti više od sedam milijuna turista, uglavnom ljeti, jasno je da se broj ljudi u gradu značajno poveća uzrokujući velike gužve, posebice u prometu. Dakle, osim što je glavni grad, Rim je i najveći talijanski grad (4,5% stanovništva Italije), više nego dvostruko veći od drugoga najvećeg grada, Milana (1,26 mil. stanovnika). O snažnoj centralizaciji i koncentraciji stanovništva na regionalnoj razini govori i činjenica da gotovo 50% stanovništva čitave regije Lazio živi u Rimu.

Gledano u europskim okvirima, Rim je šesti grad po veličini u Europi (iza Moskve, Londona, Sankt Peterburga, Berlina i Madrida). U Rimu, kao i u ostalim velikim svjetskim gradovima, ima dosta doseljenika i to se primjećuje gotovo na svakom koraku. Na ulicama se uočavaju doseljenici iz Afrike, koji se uglavnom bave prodajom torbica i odjeće na ulicama, dok su doseljenici iz Istočne Azije u nekim dijelovima grada “okupirali” pojedine četvrti i otvorili brojne trgovine, posebice južno od Terminija, glavne željezničke postaje. Međutim, doseljenici nisu nikakva novost u Rimu. Naime, u Rimu je oduvijek bilo relativno malo domaćeg stanovništva i dosta doseljenika, stoga se prema tradiciji pravim Rimljanima (“Romano de Roma”) smatraju oni čija obitelj živi u Rimu sedam i više generacija.

Turizam u Rimu

Prema podacima Svjetske turističke organizacije za 2003. godinu Europa bilježi 57,7 % svih turista, a sama Južna Europa 21,4 % turista, što ju čini najposjećenijom turističkom regijom na svijetu. Prema istom izvoru Italija je po broju stranih turista četvrta najposjećenija destinacija na svijetu (nakon Francuske, Španjolske i SAD-a) s 39,6 milijuna turista, odnosno 5,7% svih stranih turista. Ukoliko se navedenom broju stranih turista dodaju i domaći turisti, taj je broj više nego dvostruko veći. Jedna od najposjećenih destinacija u Italiji svakako je i glavni grad – Rim. Nažalost, do točnih podataka o turističkoj posjećenosti pojedinih regija i destinacija u Italiji teško je doći, ali prema procjenama Rim godišnje posjeti između 7 i 10 milijuna turista, a u iznimnim slučajevima (npr. jubilej 2000. godine) i dvostruko više. S obzirom na toliki broj turista, posebice ljeti, za posjete nekim znamenitostima poprilično se čeka. Kao pravi turistički grad Rim ima dobro organiziranu mrežu turističkih informativnih ureda gdje se zaista mogu dobiti brojne informacije potrebne posjetiteljima.

Suvremeni problemi s prometom i sigurnošću

Jedan od zasigurno najvećih problema u gradu jest promet, odnosno prometne gužve. Još 1970-ih i 1980-ih grad se suočavao s velikim prometnim gužvama i zastojima te se stoga uvela zabrana prometovanja u nekim dijelovima grada. Danas se zbog destruktivnog utjecaja zagađenja te vibracija i buke koji nastaju zbog gustog prometa u gradu sve više ulaže u zaštitu kulturno-povijesnih spomenika, uključujući ograničavanje prometovanja u povijesnom centru grada. Isto tako, zbog velikog zagađenja zraka često se uvode zabrane prometovanja pojedinim vozilima određenim danima u tjednu, tzv. parni i neparni dani.

U Rimu je još 1955. u rad puštena podzemna željeznica tzv. Metropolitana, koja ima dvije linije (A i B), a treća (C) je u izgradnji. Međutim, smatra se da je Metopolitana jedna od najmanje isplativih podzemnih željeznica, jer Rim ima dobro organiziranu mrežu autobusnih i tramvajskih linija koje se puno više koriste, a velik dio stanovništva vozi se osobnim automobilima i motociklima. Zbog toga, ali i velikog broja stanovnika i turista na ulicama nastaju velike gužve, prometna signalizacija se baš i ne poštuje, ni od strane vozača ni od strane pješaka, tako da je svakako preporučljiv velik oprez pri kretanju gradom. Turisti kao da se često drže poslovice “Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin” pa ne poštuju previše prometna pravila.

Nakon terorističkih napada u Londonu u srpnju 2005., Rim je zbog prijetnji sličnim napadima doslovno okupiran policijom i karabinjerima. Iz straha da se tako nešto ne dogodi, policijske snage raspoređene su u svim dijelovima grada gdje se okuplja velik broj ljudi, prvenstveno u blizini glavnih i najposjećenijih turističkih atrakcija te u podzemnoj željeznici. Isto tako, iz sigurnosnih razloga planirana je izgradnja ograde oko samog Koloseuma. Međutim, čak ni terorističke prijetnje nisu spriječile brojne turiste da ovoga ljeta posjete glavni grad Italije.

Iako je Rim dosta bezopasan grad što se tiče osobne sigurnosti, gradske vlasti i turistički vodiči često upozoravaju na džepare, koji često vrebaju neoprezne turiste u gužvama u javnom gradskom prijevozu, posebice na autobusnoj liniji br. 60 koja vodi u Vatikan. Isto tako, na ulazima na postaje podzemne željeznice često stoje plakati koji upozoravaju na opasnost od džepara. Džepari su uglavnom siromašni doseljenici, koji si na taj način osiguravaju kakvu-takvu egzistenciju. Iako se najčešće za New York kaže da je grad koji nikad ne spava, isto to zasigurno se može reći i za Rim. Zaista, u bilo koje doba dana i noći, posebice ljeti, u centru grada ima poprilično ljudi, buka na ulicama ne prestaje, a brojni kafići i slastičarnice rade i cijelu noć. S obzirom na svoju dugu i burnu povijest, jasno je zašto se Rim naziva “Grad”, “Glava svijeta”, “Vječni grad” te zašto se kaže da Rim nije izgrađen u jednom danu i da svi putevi vode u njega.