Industrija i turizam u svemiru?

9. studenog 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

Svemirska industrija dio je industrije koji sa današnjeg stajališta ima vrlo dobru perspektivu. Razvija se zadnjih pedesetak godina, prije svega u SAD i bivšem SSSR, a kulminacija je bila putovanje čovjeka na Mjesec. Od tada do danas svemirska tehnologija doživjela je velik napredak. Najprije razvijana radi političkog prestiža i u vojne svrhe, danas ima sasvim drugačiju namjenu. Ono na što danas pomislimo kad spomenemo svemirsku tehnologiju su sateliti i svemirske letjelice. To je i opravdano jer je i njihova uporaba najveća.

Nezamisliva je prognoza vremena bez meteoroloških satelita, znanstvenici  koriste satelite u proučavanju tajfuna, života u tropskim kišnim šumama, proučavanju ledenjačkih pokrova, poplava, vegetacije, šumskih požara, mora i života u moru. Sateliti se koriste i za proučavanje vjetrova, visine valova, temperatura, vlažnosti zraka i sl. Tu je, naravno i emitiranje TV programa pomoću televizijskih satelita.

Danas je jedan od važnijih ciljeva svih većih zemalja koje imaju razvijenu svemirsku industriju -  komercijalizacija. Tu prije svega mislimo na drastičan pad troškova proizvodnje i lansiranja svemirske tehnologije, uvođenje privatnog sektora, približavanje «malim» ljudima i na kraju razvoj svemirskog turizma.

Razvoj svemirske industrije – potreba komercijalizacije

Nepunih 50 godina prošlo je od lansiranja prvog satelita, a samo je nešto više od 400 ljudi bilo u svemiru uz prosječan trošak od gotovo pola milijarde dolara po sjedećem mjestu u letjelici. Mnogi smatraju da će istraživanje svemira obavljati, kao i do sada djelomično, automatska vozila. Cilj je,  međutim, razvoj  ponovno upotrebljive svemirske letjelice koja će u ogromnoj mjeri smanjiti troškove i opasnosti lansiranja te omogućiti širim masama pristup svemiru.

U svemirsku industriju su vlade Zapada do sada uložile nekoliko stotina milijardi dolara. Taj novac djelomično im se vratio u obliku razvijenih telekomunikacija, tehnološkom uzletu, nacionalnom prestižu i znanstvenim spoznajama, no socijalni utjecaji su ostali ograničeni. Da bi svemirska industrija doživjela pravi uzlet i ostvarila svoje potencijale, potrebno je provesti njenu komercijalizaciju tj. dopustiti komercijalna kapitalna ulaganja te ukinuti državni monopol.

Deseci kompanija jedva čekaju da uđu u ono što bi, prema procjenama, mogli biti milijarde dolara vrijedni poslovi. Neke su kompanije već krenule sa biznisom. SpaceShipOne je prva privatna svemirska letjelica s ljudskom posadom, lansirana 21.lipnja 2004.godine iz pustinje Mojave. Ova letjelica, dizajnirana u Scaled Composits,  sada je predvodnik u razvoju orbitalnih letova u turističke svrhe. Međutim, iako zvučnog naziva, letjelica je napravljena tek za balistički let, bez namjere da uđe u orbitu.

Kompanija Space Adventures, koja želi razvijati svemirski turizam, već sada bilježi rezervacije i potvrde za orbitalne letove po cijeni od 20.000.000 $ po osobi. Bilo je već nekoliko turista po toj cijeni na svemirskoj stanici. No ima i zainteresiranih za put oko Mjeseca, ali za to treba potrošiti 100.000.000 $.

No da bi sve to bilo moguće, treba najprije osmisliti i dizajnirati svemirsku letjelicu koja će se moći vratiti na Zemlju i ponovo lansirati u iste svrhe za kratko vrijeme.To bi moglo smanjiti troškove proizvodnje i lansiranja za gotovo 90%.

Da bi se smanjili troškovi lansiranja između 90% i 99%  potrebno je osim prikladne letjelice znatno povećati i broj putnika tj. lansirni promet (launch traffic). Kako bi povećali lansirni promet ponuđači takvih usluga trebali bi odmah ponuditi niže cijene i na taj način prema sebi privući potencijalne putnike. U tu svrhu su napravljeni i prilično ambiciozni planovi, koji se baziraju na razvoju rakete s vrhunskom tehnologijom, što je, ipak, presmiono za privatne kompanije.


Sl.1. Današnji način lansiranja letjelica  u svemir

 

Buduće tržište za svemirske letove


Najveći dio svemirskih letova dosada su financirale vlade tj. države. Više od 50 % satelita je lansirano u vojne svrhe, no od kraja hladnog rata znatno je porastao i pretegao broj komercijalnih i znanstvenih satelita. Iako će  potražnja za lansiranjem satelita rasti kako će cijena lansiranja padati, tipične projekcije svemirske industrije predviđaju rast lansiranja satelita od 5-7% na godinu, nezavisno od cijene.

Rad u svemiru bit će puno produktivniji kada će postojati letjelice kojima će se posade svemirskih stanica moći redovno smjenjivati. Tako visoki stupanj izmjene posada mogao bi ekonomski biti vrlo atraktivan, čak i kada bi se radilo o cijeni od nekoliko milijuna dolara po putniku, jer su današnji troškovi lansiranja posada u američkim shuttle-ovima i ruskim Sojuzima nekoliko desetaka puta veći.
Kad bi se letovi, ponovno uporabljenim letjelicama po cijeni od oko 10 milijuna $ po letu, mogli uspostaviti tjedno za nekoliko putnika, oni bi sami mogli snositi troškove svojeg putovanja. Države pri tome, ako bi došlo do povećanja putnika na nekoliko stotina godišnje, ne bi imale znatnijih troškova od onih koje imaju sada. Kako bi se svemirska industrija i tehnologija razvijale, cijena jednog putovanja u svemir po osobi pala bi ispod jednog milijuna dolara. U početku bi mjesta bila rezervirana za istraživače iz bogatih kompanija. Međutim to sve je još daleka budućnost.

Svemirski turizam


Nakon što, u daljoj  budućnosti, dođe do drastičnog pada troškova orbitalnih letova (cijena ispod 100.000$ po putniku) i kada se individualna potražnja za rekreativnim putovanjima u svemir naglo poveća, dolazi do razvoja pravog svemirskog turizma. Glavne atrakcije koje bi privukle ljude da se odluče na orbitalna i svemirska putovanja su sljedeće:

1. promatranje Zemlje – astronauti i kozmonauti su potvrdili da je pogled na Zemlju iz niske orbite spektakularan i nevjerojatno zanimljiv. Promatrati bi se mogli oceani, gradovi, ceste, atmosferske formacije nad Zemljom i slično
2. astronomska promatranja – pogled na astronomske objekte (npr. Mjesec, planete, maglice, Sunce, zvijezde itd.) je puno bolji iz orbite nego sa Zemlje (jer atmosfera ne smeta).



Sl. 2. Led na Marsu

3. promatranje fenomena nulte gravitacije – postoji mnogo fascinantnih mikro-gravitacijskih fenomena za promatranje, kao što je ponašanje tekućina i zračnih balona u svemiru, elektromagnetskih efekata, te njegovog utjecaja na biljke i životinje
4. let na nultoj gravitaciji
5. vodeni sportovi na nultoj gravitaciji – cilindrična rotirajuća komora za plivanje omogućila bi ljudima da plivaju na niskoj gravitaciji
6. ostali sportovi – mnoge sportske aktivnosti bile bi moguće u orbitalnim sportskim dvoranama
7. botanika – promatranje rasta i uzgoja egzotičnog cvijeća u novim uvjetima
8. ostale rekreacijske mogućnosti koje bi se nudile u orbitalnim hotelima, npr. simulacije egzotičnih svjetova (površine ostalih planeta), trodimenzionalni tematski parkovi i sl.


Sl. 3. Tarantula Nebula

 

Tehnologija potrebna za sve te aktivnosti u Zemljinoj orbiti biti će, dakako, vrlo sofisticirana i vrlo skupa. Takve aktivnosti zahtijevaju: panoramske staklene balone, kamere, teleskope, velike prostorije, transportere za prijevoz putnika, laboratorije s odgovarajućom opremom, «plivaće» sobe, sigurnosne uređaje, staklenike itd.

Još 1985.g. napravljeno je u SAD istraživanje na 1000 ispitanika o tome bi li voljeli provesti godišnji odmor u svemiru. 50% ih je odgovorilo pozitivno iako nije bila navedena cijena putovanja. To je potvrdilo da je ideja o takvom načinu odmora vrlo interesantna mnogim ljudima. Na temelju istraživanja tvrtke Society Expeditions Inc. iz Seattlea o procjeni tržišta zainteresiranog za usluge svemirskog turizma dobiveni su slijedeći podaci:

Tab.1 Cijena i broj putnika zainteresiranih za svemirski turizam

                     Cijena                                     Broj putnika godišnje
1 000 000 $                                              50
500 000 $                                             100
100 000 $                                        500 – 1 000
50 000 $                                            5 000
25 000 $                                      30 000 – 40 000

Procjena je, što se tiče svemirskog turizma, da bi s 1000 putnika godišnje i sa cijenom od 100 000 $ po letu, zbog velike potražnje ti brojevi mogli skočiti na milijun putnika godišnje po cijeni od 10 000$. To bi mogla  biti realna brojka uzme li se u obzir da će cijena goriva potrebnog za lansiranje iznositi nekoliko tisuća dolara po putniku, što je postignuto u današnjem zračnom prometu gdje cijena goriva čini obično do 1/3 ukupne cijene leta. Dakle, očekuje se da će se i u svemirskom turizmu postići takve cijene. Na žalost, to je procjena samo što se tiče financija. Ostale teškoće (cijena projekata, stanje cjelokupne svjetske industrije i znanosti i dr.) još su puno prevelike.

Ekonomske posljedice budućeg razvoja svemirske industrije


Vrlo je bitno razumjeti današnju veličinu svemirske industrije, njene buduće razvojne trendove i utjecaj tih trendova na nacionalne i svjetsku ekonomiju, te ostale industrije. Razvoj svemirske industrije mogao bi otvoriti mnoga radna mjesta, a isto tako i utjecati na promjenu strukture zaposlenih. Razvoj svakako zahtijeva na tržištu rada još veći broj inženjera, tehničara, mehaničara i znanstvenika. U te tokove bi se možda mogle uključiti čak i zemlje u razvoju, jer će se tržište znatno proširiti, a i okolnosti su, za sada, takve da zahtijevaju međusobnu suradnju civilnih, vojnih i komercijalnih korisnika svemira.

Dobar primjer zemlje u razvoju koja se uključila u svemirske tokove je Kina. U Kini postoji više od 460 institucija i organizacija s 10 000 zaposlenih inženjera i tehničara koji su direktno uključeni u primjenjena istraživanja, testove i proizvodnju satelita. Zajedno s ostalim zemljama azijske Pacifičke regije, Kina je postigla velike uspjehe u satelitskom praćenju i proučavanju atmosfere i prirodnih katastrofa, te obavila mnoge uspješne pokuse u analiziranju pokazatelja potresa, zagađenja vode i atmosfere. Satelitima se prati čak i uzgoj i rast poljoprivrednih nasada.  U suradnji s Japanom, Kina se intenzivno bavi i mikrogravitacijskim istraživanjima, a surađuje i s Rusijom. Svakako najveće kinesko dostignuće je lansiranje čovjeka u svemir 2003.g. s čime je Kina postala treća zemlja koja je lansirala brod s posadom. Kina svoju tehnologiju (s preinakama) temelji na ruskoj svemirskoj kapsuli Sojuz, a cilj joj je do 2010.g. lansirati sondu na Mjesec.

Treba reći i da će razvoj svemirske industrije, jednom kada se, napokon osnaži i stekne povjerenje budućih potrošača, biti sličan razvoju civilnog zrakoplovstva koje je doživjelo procvat 1980-ih godina i imalo za posljedicu velike narudžbe aviona u 1990-ima, ili pak razvoju željeznice u 19.stoljeću.

Svemirska industrija u Europi


Europska vrata u svemir je ESA – European Space Agency. Cilj joj je razvoj europske svemirske sposobnosti i osiguranje da se investicije u istraživanje nastave. Drugim riječima  posao joj je izraditi nacrt Europskog svemirskog programa i ostvariti ga. Projekti ESA osmišljeni su da se sazna više o Zemlji, Sunčevom sistemu i svemiru, ali isto tako da se razviju svemirske tehnologije i usluge te promovira europska industrija. ESA surađuje i sa svemirskim organizacijama izvan Europe.

ESA ima 17 država članica, a to su: Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Grčka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveška, Portugal, Španjolska, Švedska, Švicarska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Kao što se vidi nisu sve zemlje članice ESA članice i EU. ESA je potpuno zasebna organizacija iako s EU ima uske veze. Sjedište ESA je u Parizu, ali ima još nekoliko centara u Europi (Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji, Belgiji) pa i SAD-u i Rusiji, od kojih svaki ima različite obaveze. Za ESA radi oko 1900 ljudi, budžet joj iznosi 2 977 milijuna eura, a sredstva se dobivaju od država članica. Svaki Europljanin u prosjeku za ovu organizaciju izdvaja vrlo malo, otprilike koliko košta jedna karta za kino. U SAD ulaganja su četiri puta veća.

Europa uz ESA ima još jednu organizaciju koja se bavi svemirskom industrijom. To je Eurospace – The association of european space industry. Eurospace je osnovan 1961.g. kao organizacija kojoj je cilj bio uključiti se u novu svemirsku industriju. Od tada, članovima Eurospacea postale su mnoge «svemirske» kompanije iz nekoliko zemalja u Europi. Eurospace je neprofitna organizacija i promovira razvoj svemirskih aktivnosti u Europi te bolje razumijevanje problema i pitanja koja se tiču svemirske industrije. Okuplja relevantne informacije za industriju te održava stalnu vezu s ESA, Nacionalnim svemirskim agencijama (u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji) te općenito s organizacijama koje koriste ili namjeravaju koristiti svemirske tehnologije (npr. EU).

Godine 2004.g. Eurospace je postao podružnica ASD-a (AeroSpace and Defence Industries Association of Europe – nekad AECMA) zastupajući njihove interese u svemiru. Glavni fokus Eurospacea je svemirska politika i strategija, ali obuhvaća i tehnička polja npr. elektroničke komponente, male satelite te specifična industrijska polja (konkurentnost, istraživanje i razvoj) i sl. Budžet Eurospacea je oko 800 000 eura od čega 70% dolazi od članarina, a ostalih 30% od ugovora, radionica, publikacija i konferencija.

Proteklih godinu dana bilo je vrlo uspješno za europsku svemirsku industriju. Obilježilo ju je uspješno slijetanje svemirske sonde na Saturnov mjesec Titan,  zatim je letjelica Mars Express uspješno ušla u orbitu Marsa, a Smart 1 je počeo potragu za ledom na Mjesecu. Glavni faktor europske svemirske industrije je tvrtka Ariane Space sa sjedištem u Francuskoj. Ona drži polovicu tržišta komercijalnih lansiranja i do sada je lansirala 250 satelita u Zemljinu orbitu. Naručeno je i novih 30 Ariana 5 – svemirskih raketa koje proizvodi europski div EADS. Udruživši se s talijanskom kompanijom, Ariane i  Finomecanica postali su treći najveći proizvođač satelita na svijetu.


Sl. 5. Ariane 5

Treba spomenuti i Galileo, europski navigacijski sistem, vrijedan 4 milijarde dolara koji bi mogao postati konkurent američkom sistemu GPS, kojemu Europa zamjera da ga previše kontrolira američka vojska. Galileo je zajednički projekt EU i ESA. Europski znanstvenici, dakle, polako sustižu svoje američke i ruske kolege, jer posjedovanje vlastite svemirske industrije danas je vrlo bitno.

Prognoze za brz razvoj svemirske industrije, svemirske tehnologije i turizma mogu se, ali i ne moraju ostvariti. Mnogi su glede toga vrlo skeptični i misle da će još dosta vremena proći kako bi se svi planovi ostvarili, jer zahtijevaju također i međunarodnu suradnju država koja je, katkad, radi različitih političkih stavova i nesuglasica, teško ostvariva. Budućnost nam ostavlja razne mogućnosti, a vidjet ćemo koje će se od njih i realizirati.

Izvori:
1. www/spacefuture.com/archive/the coming space industry revolution and its potential global impact.html
2. www/spacefuture.com/archive/the space industry in 2030.html
3. www.esa.int/esaCP/GGG4SXG3AEC_index_2.html
4. www.csmonitor.com/2004/0624/p11s01-stss.html
5. www.cnn.space.printthis.clickbility.com/
6. www.washingtontimes.com/
7. www.danas.co.yu/20050409/
8. www.space.cetin.net.cn/docs/HTM-E/011.htm