Starenje stanovništva – problem modernoga razvijenog društva

14. listopada 2003. |
Pogledajte sve članke na karti
Uvod

Jedna od najvažnijih struktura stanovništva je dobna struktura budući da utječe na društveno-gospodarski razvoj određene populacije. Ona je odraz razvoja stanovništva tijekom duljeg vremenskog perioda. Postoji nekoliko klasifikacija stanovništva po dobi, a jedna od njih je i podjela na mlado (0-14 godina starosti), zrelo (15-64) i staro (>65 godina). Shodno tome, razlikuju se i tri tipa stanovništva ovisno o udjelu starog stanovništva u ukupnom, a to su: mlado (udio starog stanovništva je manji od 4%), zrelo (udio starog stanovništva se kreće između 4% i 7%) i staro (udio osoba starijih od 65 godina je iznad 7%).

Demografsko starenje u svijetu i Hrvatskoj

Jedan od najznačajnijih procesa koji obilježava svjetsko stanovništvo, pogotovo stanovništvo razvijenih zemalja i zemalja u razvoju je demografsko starenje. Postoji nekoliko definicija starenja stanovništva i prema jednoj od njih pod pojmom starenje stanovništva podrazumijeva se povećanje broja stanovnika starijeg od 60, odnosno 65 godina u ukupnom stanovništvu. Za razliku od prve definicije, koja u odnos stavlja staro i ukupno stanovništvo, druga definicija pri određivanju procesa starenja u odnos stavlja starački i radni kontigent (15-64 godine starosti). Ponekad se u obzir uzima i broj starog stanovništva u odnosu na kontigent mladih (indeks starenja).

Kao što je već naglašeno, starenje stanovništva ima negativne implikacije na daljnji demografski i gospodarski razvoj. U demografskom pogledu, proces starenja stanovništva negativno utječe kako na ukupno kretanje, tako i na strukture stanovništva. U gospodarskom smislu, starenje stanovništva utječe na porast i smanjenje broja stanovnika u radnoj dobi te na stupanj aktivnosti ukupnog stanovništva. Upravo zbog negativnih posljedica koje izaziva, problem starenja stanovništva postao je tema raznih rasprava i razmatranja stručne i šire javnosti.

Koji su uzroci starenja stanovništva?  Najvažnije demografske determinante koje uzrokuju starenje stanovništva su snižavanje fertiliteta (fertilitet = broj živorođene djece u odnosu na žensko stanovništvo u fertilnoj dobi, tj. u dobi 15-49 godina) i mortaliteta te emigracija (osobito ruralni egzodus). Starenje stanovništva u razvijenim zemljama Zapadne Europe započelo je još u 18. st. zbog dugotrajnog opadanja fertiliteta. Nakon 1960-ih uz nizak fertilitet sve veću ulogu ima i daljnje snižavanje mortaliteta, osobito u starijim dobnim skupinama, potaknuto napretkom medicine i uvjeta i života, što utječe na produljenje životnog vijeka.

S druge strane, nerazvijene zemlje suočavaju se s visokim prirodnim priraštajem i velikim udjelom mladog stanovništva u uvjetima nedovoljne gospodarske razvijenosti. Ukratko, karakterizira ih nesrazmjer između demografskog i gospodarskog razvitka. Prema prethodno navedenoj klasifikaciji starim se stanovništvom smatra ono kod kojeg je udio osoba starijih od 65 godina veći od 7%. Taj je udio u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju daleko veći (SAD 12,4%, češka 13,7%, Japan 17,6%, Poljska 12,5%, Švedska 17,2%, Norveška 14,8%). Isti pokazatelj u Pakistanu iznosi 3,5%, Meksiku 5,0%, a u Brazilu 5,9%. Uspoređujući kontinente vidljivo je da Afrika ima najmanje starog stanovništva (3,3%), a Europa najviše (14,7%). Što se tiče svijeta u cjelini, 1950. godine udio starog stanovništva bio je 5,2%, a 2000. godine 6,9%. Još jedan pokazatelj starenja stanovništva je i prosječna starost stanovništva koja danas u svijetu iznosi oko 26 godina. Demografski najmlađi kontinent je Afrika, čiji su stanovnici u prosjeku stari 18,4 godine, dok su Europljani najstariji, s prosjekom od 37,7 godina.

Kakva je situacija u Hrvatskoj? Demografski i gospodarski razvoj u Hrvatskoj nisu uvijek bili usklađeni. Svojom dobnom strukturom naša se zemlja može uspoređivati s razvijenim zemljama svijeta. U razdoblju od pedeset godina udio starog stanovništva se više nego udvostručio (sa 7,0% 1953. godine na 15,7% 2001. godine), tako da je danas prosječna starost stanovništva Hrvatske 39,3 godine. Usporedba broja mladog i starog stanovništva otkriva nam zabrinjavajuću činjenicu da na 100 stanovnika mlađih od 14 godina dolaze 92 stanovnika starija od 65 godina. Ovakva dobna struktura posljedica je dugotrajnog iseljavanja pretežito mlađeg stanovništva i smanjenja prirodnog prirasta, koji je u posljednjem desetljeću 20. st. dobio negativan predznak. Hitno je potrebno poduzeti efikasne mjere unutar jasno razrađene pronatalističke politike, jer održe li se ovakvi demografski trendovi, broj stanovnika će, prema procjenama UN-a, polovicom ovog stoljeća biti na nivou broja stanovnika pedesetih godina prošlog stoljeća.

Zaključak

Dakle, s jedne strane imamo nerazvijene zemlje svijeta, koje su još u procesu demografske tranzicije, a karakterizira ih mlado i ekspanzivno stanovništvo. Njihov problem ujednačavanja dobne strukture odnosi se na razumno smanjenje nataliteta i prirodnog priraštaja te na povećanje kvalitete života. S druge strane imamo razvijene zemlje gdje je kvaliteta života neupitna, ali se već desetljećima suočavaju sa starenjem svoje populacije i niskom (ponegdje i negativnom) stopom prirodnog kretanja. Nastavi li se dosadašnji trend demografskih kretanja, negativne implikacije na daljnji društveno-ekonomski razvoj su očite, a potreba za adekvatnim populacijskim mjerama, od lokalnog do globalnog nivoa, je neupitna.