Upravno-teritorijalni ustroj Hrvatske

1. kolovoza 2005. |
Pogledajte sve članke na karti

Prije točno četiri mjeseca, u saboru se glasalo o prijedlogu zakona kojim je u Hrvatskoj trebalo biti formirano novih osam općina Umjesto potrebnih 77 glasova, za zakon je glasalo 76 zastupnika čime je vladajuća stranka po prvi puta izgubila većinu Da je zakon izglasan, Hrvatska bi imala 558 upravno-teritorijalnih jedinica (124 grada i 434 općine) Ovaj je događaj bio poticaj za osvrt o upravno-teritorijalnom ustroju Hrvatske nakon 1991 godine.

Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (NN 90/92) formirane su: 21 županija (uključujući i Grad Zagreb sa statusom županije), 70 gradova i 419 općina kao jedinice lokalne samouprave. U sastavu pojedinih županija bili su tada i kotarevi s posebnim samoupravnim položajem: u Županiji Sisačkoj Kotar Glina, a u tadašnjoj Županiji Zadarsko-Kninskoj Kotar Knin. Područje Grada Zagreba bilo je utvrđeno posebnim Zakonom o Gradu Zagrebu(NN 90/92). Time su nastale korijenite promjene u administrativno-teritorijalnom ustroju na tlu Hrvatske: prije svega u broju općina, a time i njihovoj veličini te uvođenjem grada kao upravno-teritorijalne jedinice lokalne samouprave. Podsjetimo se, u vrijeme popisa 1991. godine postojale su 102 općine. Nakon prve korijenite promjene iz 1992. godine, uslijedilo je niz promjena (NN 2/93, 58/93, 76/93, 90/93, 10/94, 29/94, 69/95, 10/97, 124/97, 50/98, 68/98, 22/99, 42/99, 117/99, 128/99, 44/00, 129/00), od čega najkrupnija ona iz 1997. (NN 10/97).

Sl. 1. Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj iz 1992. godine (NN 90/92)

Osim neupućenosti, čestih promjena komunalnog sustava i velik broj općina/gradova u Hrvatskoj, uzrok je baratanja krivim podatkom o broju općina i gradova u Hrvatskoj, kako u medijima tako i kod političara. U trenutku popisa stanovništva 2001. godine Hrvatska je bila podijeljena na 123 grada (uključivši i grad Zagreb) i 423 općine. Dakle 546 upravnih jedinica. Nakon toga pa do danas, uslijedilo je šest promjena. Najprije je u listopadu 2001. osnovana Općina Pribislavec (nastala izdvajanjem naselja Pribislavec iz Grada Čakovca) (NN 92/01), a zatim u srpnju 2002. i Općina Bilice (naselje Bilice iz Grada Šibenika) (NN 83/02). Iste godine naselje Novi Čeminac izdvojeno je iz Općine Jagodnjak i pripojeno Općini Čeminac (NN 79/02). Godine 2003. proveden su tri izmjene. Najprije, je u veljači na području Zadarske županije osnovana Općina Kolan (naselja Gajac, Kolan i Mandre iz Grada Paga) (NN 25/03), a Općina Vodnjan promijenila je status u Grad (NN 107/03). I konačno zadnja promjena odnosi se na Karlovačku županiju u kojoj je u listopadu 2003. iz Općine Žakanje izdvojeno sedam naselja (Brlog Ozaljski, Kamanje, Mali Vrh Kamanjski, Orljakovo, Preseka Ozaljska, Reštovo i Veliki Vrh Kamanjski) koji čine novonastalu Općinu Kamanje(NN 175/03). Time je danas Hrvatska upravno podijeljena na 124 grada 426 općine: ukupno 550 upravno-teritorijalne jedinice. Najviše i općina i gradova je u Splitsko-dalmatinskoj županiji: 16 gradova i 39 općina što odražava municipalnu tradiciju Dalmacije. Nesuđenih osam općina koje nisu «prošle» 1. travnja na glasanju u saboru su : Funtana (predloženo izdvajanje iz općine Vrsar), Tar-Vabriga (iz Grada Poreča), Podvinje (iz Grada Slavonskog Broda), Štitar (iz Grada Županje), Lopar (iz Grada Raba), Vinodol (iz Vinodolske općine), Tribunj (iz Grada Vodica), Vrsi (iz Grada Nina).

Najrjeđe naseljene općine:

Civljane (1,7 st/km2)
Udbina (2,4 st/km2)
Lanišće (2,8 st/ km2)
Lovinac (3,2 st/ km2)
Karlobag (3,6 st/ km2)

Najgušće naseljeni gradovi/općine:

Rijeka 3310,6 st/km2
Split 2367,4 st/km2
Zagreb 1214,9 st/km2
Slavonski Brod 1188,3 st/km2
Pula 1093,3 st/km2
Varaždin 825,4 st/km2
Kastav 777,1 st/km2
Općina Dugi Rat 670,9 st/km2
Osijek 655,1 st/km2
Općina Podstrana 631,7 st/km2

Naselja-temeljne prostorne jedinice

Što je uopće naselje? «Naselje je prostorna antropogeografska jedinica koja se sastoji od građevinskog područja i područja za druge namjene, a ima vlastiti sustav obilježavanja zgrada. Naselje može pripadati samo jednoj općini odnosno gradu. Na području jedne općine, odnosno grada, dva ili više naselja ne mogu imati isto ime» (Metodologija za uvođenje i vođenje jedinstvene evidencije i jedinstvenog registra prostornih jedinica, NN 104/1997). Treba istaknuti da se u popisima stanovništva iskazuju samo statistički odabrana naselja koja u sebi sadrže i manja naselja (zaseoci ili tzv. dijelovi naselja).

Nakon 1991. godine u Hrvatskoj se povećao i broj naselja (radi se o statističkom povećanju, dakle ne o novoizgrađenim naseljima). Dok je u vrijeme popisa iz 1991. bilo 6694 naselja(od čega 66 nenaseljenih-bez stanovnika, tzv. «mrtvih sela»), popis iz 2001. izdvojio je 6759 naselja (od čega 105 bez stanovnika). Najviše naselja (ponovno ističemo da se ne radi o svim naseljima-brojna manja naselja koje nazivamo zaseocima ili dijelovima naselja statistički se ne iskazuju iako postoje) je u Zagrebačkoj županiji: 697. Slijede Karlovačka sa 649, Istarska sa 648 te Primorsko-goranska sa 536 naselja (od čega 35 bez stanovnika!). Najveći je broj malih naselja u Hrvatskoj: u kategoriji 1-100 je 2384 naselja (35,8% naseljenih). Prosječna veličina naselja (broj stanovnika općine podijeljen s brojem naselja u općini) najmanja je u općini Lanišće na Ćićariji 28,4 stanovnika. Slijede općina Ribnik (34,3 st.), Bosiljevo (34,6), Žumberak (35,9) i Brod Moravice (36,5).

Sl. 2. Podjela RH na županije

Usporedba sa Slovenijom

U susjednoj Sloveniji, također je došlo do transformacije komunalnog sustava iz 1991. godine. Slovenija je tada bila podijeljena na 62 općine. Nakon toga, Slovenija je mijenjala samo broj upravnih jedinica (ne i tip) 1995. broj općina je povećan na 147, zatim 1999. na 192 i od 2003. na 193. Broj administrativno-upravnih jedinica povećan je dakle za 3,1 puta (sa 62 na 193) dok je u Hrvatskoj za 5,4 (sa 102 na 550). Isto tako, povećan je i broj naselja: 1991.=5946, 2004.=5997. Najmanja općina u Sloveniji je Odranci (6,9 km2) u statističkoj regiji Pomurska, a najveća Kočevje (555,4 km2) u statističkoj regiji Jugoistočna Slovenija. U Hrvatskoj je najmanja općina Dekanovec (6,1 km2), a najveća upravna jedinica grad Gospić (966,87 km2). Dok je u Hrvatskoj 377 ili 68,5% upravnih jedinica (377 općina i gradova/550) u razredu do 5000 stanovnika (uključivši i novonastale Kamanje 1008, Pribislavec 2929, Bilice 2179 i Kolan 715) u Sloveniji je u istom razredu 92 ili 47,7% (92/193).

Transformacijom komunalnog sustava, broj upravnih jedinica povećan je u Hrvatskoj sa 102 (1991.) na 550 odnosno za više od 5 puta. Bez sumnje, mnogi su stanovnici (stalni ili povremeni) kroz općine/gradove kao servis građana ostvarili svoje potrebe. Prije svega se to odnosi na infrastrukturu (voda, struja, telefon, asfalt…). No pokazalo se da brojne općine nisu sposobne financirati same sebe. Neke od njih spašavaju proračun iz godine u godinu dotacijama iz županije ili države, prodajom vrijednih nekretnina (tu su primorske općine privilegirane zbog više cijene nekretnina), a drugima je pružen spas kroz razne statuse (područje posebne državne skrbi, brdsko-planinsko područje) kojim ostvaruju porezne olakšice, a time i znatniji dio sredstava u svojoj općinskoj kasi. Strateškim općinama nerazvijenih dijelova Hrvatske (prije svega pogranične, otočke ili brdsko-planinske) treba produžavati životni vijek, no neke će se općine morati ugasiti (tj. udružiti npr. dvije ili tri susjedne nerazvijene). Lokalno se stanovništvo već identificira sa svojom općinom. Stvaraju se simboli identiteta: općinski grb, zastava, dan općine, svetac zaštitnik općine itd.). Neki pak nisu niti svjesni povijesnog trenutka postojanja općine u njihovu kraju pa su skloniji inerciji. Buđenje možda dolazi prekasno. Pitanje je samo koja će vlada imati toliko hrabrosti to učiniti zbog straha od naplate na lokalnim izborima.

Izvori i literatura:

www.dzs.hr

www.stat.si/letopis/2004/

Barilar, Suzana; Lakić, Tina (2005): Samostalne mogu biti samo tri nove općine, Jutarnji list, br. 2463, god. VIII, 1.4.2004., 15.

Barilar, Suzana; Lakić, Tina (2005): Vlada u saboru prvi put izgubila većinu, Jutarnji list, br. 2464, god. VIII, 2.4.2004., 11.

Klemenčić, Mladen (1996): Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992., u: Hrvatske županije kroz stoljeća (ur. Ivo Goldstein), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

Toskić, Aleksandar; Njegač, Dražen (2003): Changes in Political and Territorial Organization and their Impact on Croatia’s Urban System and Regional Development, Hrvatski geografski glasnik 65/1, 7-23.

Metodologija za uvođenje i vođenje jedinstvene evidencije i jedinstvenog registra prostornih jedinica, Narodne novine 104/1997.

Površine županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Državna geodetska uprava, Zagreb, 08. travanj 2002.

Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine 90/1992.

Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine 10/1997.

Zakon o izmjeni i dopuni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 92/2001.

Zakon o izmjeni i dopuni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 79/2002.

Zakon o izmjeni i dopuni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 83/2002.

Zakon o izmjeni i dopuni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 25/2003.

Zakon o izmjeni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 107/2003.

Zakon o izmjeni i dopuni zakona o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, Narodne novine, br. 175/2003