Channel Tunnel

10. listopada 2004. |
Pogledajte sve članke na karti
Uvod

Channel Tunnel, francuski Le tunnel sous la Manche ili jednostavnije Chunnel je željeznički tunel ispod La Manchea, koji povezuje naselja Cheriton (u blizini Folkestona), Kent, Velika Britanija i Sangatte, sjeverna Francuska. Tunel je nakon nekoliko neuspješnih pokušaja dovršen 1994. godine, te je nakon tunela Seikan u Japanu drugi po dužini tunel na Svijetu. Tunelom upravlja tvrtka Eurotunnel plc. (d.o.o.), po kojoj se Chunnel često i naziva.

Dogovori dvaju zemalja

Tijekom godina javljali su se brojni prijedlozi da se francuska i britanska obala La Manchea povežu direktnom fizičkom vezom, no sve do druge polovice 20. st. znanstvenici i inžinjeri su smatrali da za izgradnju tunela ne postoje tehnički uvijeti. Još 1880. god. francuski i engleski inžinjeri pokušali su izgraditi prvi tunel, no pokušaj je ubrzo propao uslijed poplave. Nedugo nakon toga engleska je vlada odustala od povezivanja strahujući da bi tunel mogao biti iskorišten kao invazijska ruta. Ponovne ideje javljaju se tek nakon II sv. rata.
Projekt je pokrenut 1973. god., no zaustavljen je 1975. god. zbog financijskih problema nakon izgradnje svega 250 m probnog tunela. Na zajednički zahtjev francuske i britanske vlade projekt je ponovno pokrenut 1984. god. 12. veljače 1986. god. u Canterburyu u Kentu je potpisan ″Sporazum o fiksnoj vezi″  (Fixed Link Treaty). Sporazum je ratificiran 1987. godine.
Tunel je izgrađen u krednim naslagama na dubini od 40 m ispod morskog dna, a dubina raste od sjevera prema jugu. Tunel je dugačak 50 km od čega je 39 km ispod razine mora. Duljina puta iznosi 35 minuta, a brzina je ograničena na 160 km/h.

Izgradnja tunela

Za izgradnju je bilo potrebno 7 godina i gotovo 15000 radnika pri čemu su radovi izvođeni paralelno s oba kraja. Gradnju je vodio francusko – engleski konzorcij Transmanche link. Gradnja tunela je završena 1990. godine. A pogreška pri konstrukciji jedne i druge strane tunela iznosila je u sredini (pri njihovom spajanju) manje od 2 cm.
Tunel su na ceremoniji u Calaisu zajednički otvorili tadašnji francuski predsjednik Francois Mitterrand i britanska kraljica Elizabetha II, 6. svibnja 1994. godine.

Tunelski kompleks se sastoji od 3 paralelna tunela. Dva glavna željeznička tunela kojima se odvija promet i jednog pomoćnog prilaznog tunela. Pomoćni tunel je transverzalnim prolazima povezan s glavnim tunelima. Funkcija pomoćnog tunela je višestruka. On omogućava radnicima održavanje tunela, predstavlja izlaz za slučaj nužde te omogućava razbijanje aerodinamičkog udarnog vala koji bi se inače nakupljao ispred vlaka.

Tunelom danas prometuju:
1. Vlakovi velikih brzina, Eurostar. Povezuju London (stanica Waterloo) s Parizom (Gare du Nord) i Bruxellesom (Midi Zuid).
2. La Shuttle, shutlleovi za prijevoz kamiona i motornih vozila. Pometuje na relaciji Sangatte – Folkestone.
3. Shuttleovi za prijevoz tereta (Ro-Ro vlakovi).
4. Teretni vlakovi za prijevoz konvencionalnog i kontejnerskog tereta.

Veliki problem predstavlja neusklađenost potencijalnih brzina na prugama. Naime Eurostar vlakovi u Francuskoj voze brzinom do 300 km/h, tunelom do 160 km/h, no u Kentu je njihova brzina znatno niža zbog neprilagođenosti željezničke mreže. Kako bi riješila taj problem britanska vlada je uspostavila program za modernizaciju željezničke pruge i njeno uređenje u prugu velikih brzina, koja bi vodila od Londona do ulaza u tunel. Do kraja 2003. godine adaptirano je pola dionice.

Nakon početnog porasta u broju prevezenih motornnih vozila, putnika i tereta, od 2000. godine sve kategorije (kamionski promet od 2001. god.) bilježe pad prometa. Uprava Eurotunnela taj trend objašnjava problemima u reorganizaciji tvrtke te lošem vodstvu koje nije imalo adekvatan plan razvoja poslovanja. Nova uprava donijela je novi plan kojim se predviđa preustroj tvrtke te je donesena nova strategija dugoročnog razvoja.

Tab.1. Promet Channel Tunnelom od 1995. do 2003. godine (u 1000)

Vrsta tereta 1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.
Motorna vozila (br) 1222,7 2076,9 2319,1 3351,3 3260,1 2784,5 2529,8 2335,6 2278,9
Autobusi (br) 23,4 57,9 64,6 96,3 82,1 79,5 75,4 71,9 71,9
Kamioni (br) 390,9 519 255,9 704,7 838,8 1133,1 1197,8 1231,1 1284,9
Br. Putnika (Eurostar) 2920,3 4866,6 6004,3 6307,8 6593,2 7130,4 6947,1 6602,8 6314,8
Robe (T) 1349,8 2360,9 2923,2 3141,4 2865,3 2947,4 2447,4 1463,6 1743,7

Motorna vozila uključuju automobile, motocikle, kombije i kampere

Izvor: Podaci Eurotunnel plc.

Negativne posljedice gradnje tunela

Gradnja tunela uz brojne prednosti donijela je za sobom i brojne probleme, a najznačajniji je povećanje broja pokušaja ilegalnih ulazaka u Veliku Britaniju. Potencijalni azilanti i ilegalni emigranti pokušavaju pješice ili vožnjom u teretnim vlakovima I kamionima proći kroz tunel i na taj način ući u Veliku Britaniju. Kako bi zaustavili takve ″domišljatosti″ britanski carinici su bili prisiljeni modernizirati opremu uvodeći naprave za registraciju daha i rad srca te uvesti dvostruke carinske kontrole.

Filmska pozornica

Kao zanimljivost za kraj navodimo da je Chunnel bio mjesto odvijanja radnje jednog od najkomercijalnijih filmova 1996. godine. Vrhunac radnje filma ″Mission Immposible 1″, u kojemu Tom Cruise visi na vjetrobranskom staklu TGV-a, a proganja ga Jean Reno u helikopteru odvija se upravo u Chunnelu (naravno konstruiranom za potrebe filmskog seta). No osim što je takva potjera u tunelu tehnički nemoguća, autorima filma potkrale su se još dvije velike pogreške. Naime u filmu je korišten standardni TGV vlak koji ne prometuje tunelom te također željeznička pruga s dva kolosjeka, dok je u stvarnost tunel građen sa po samo jednim kolosjekom u svakom kanalu. No usprkos tome ostaje činjenica da Chunnel nije zanimljiv samo geografima i građevinarima već i filmskim stvaraocima, a time postaje zanimljiv i cijelom Svijetu.

Izvor:
www.eurotunnel.com
http://www.nationmaster.com/encyclopedia/Channel-Tunnel
http://www.nationmaster.com/encyclopedia/Transportation-in-France