AIDS – kuga modernog doba

1. prosinca 2003. |
Pogledajte sve članke na karti
Uvod

Dana 1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. Ovoj temi se u zadnje vrijeme pridaje jako puno pažnje budući da je širenje ove bolesti u svijetu doseglo neviđene razmjere. Krajem studenoga UNAIDS (Udruženi program Ujedinjenih naroda o HIV-u/AIDS-u) i Svjetska zdravstvena organizacija objavili su izvješće pod nazivom “AIDS Epidemic Update 2003” u kojem se ističu da globalno širenje epidemije AIDS-a ne pokazuje znakove usporavanja.

Rasprostranjenost AIDS-a u svijetu

Prema najnovijim procjenama, oko 40 milijuna osoba širom svijeta (brojke variraju između 34 i 46 milijuna) zaraženo je virusom HIV-a, od čega je 2,5 milijuna djece mlađe od 15 godina. U 2003. godini 5 milijuna ljudi u svijetu zarazilo se virusom HIV-a, dok ih je 3 milijuna umrlo od posljedica zaraze istim virusom, čime je ova godina postala rekordna po broju zaraženih i umrlih. Ovime je AIDS postao najčešći uzrok smrti u Africi te četvrti najznačajniji uzrok smrti u svijetu.

Regija koja je najjače pogođenja epidemijom AIDS-a jest subsaharska Afrika u kojoj od ukupnog broja zaraženih i oboljelih živi čak njih 70%, što je jako velik udio ako se uzme u obzir da na tom istom prostoru živi samo 10% svjetskog stanovništva. U isto vrijeme, od ukupnog broja zaraženih i umrlih u ovoj godini u subsaharskoj Africi je zabilježeno više od 3 milijuna zaraženih i oko 2,3 milijuna umrlih. Prema tome, jedna od pet odraslih osoba u Africi južno od Sahare zaražena je HIV-om ili je već oboljela od AIDS-a.

Iako udio zaraženih u subsaharskoj Africi varira – od manje od 1% u Mauretaniji do skoro 39% u Bocvani i Svazilendu – jasno je da se epidemija duboko ukorjenila u većini zemalja u ovoj regiji. Zaraženost AIDS-om značajno utječe na strukture stanovništva, mortalitet, fertilitet i u krajnjem slučaju na ukupno kretanje stanovništva. Vrlo je zanimljiva usporedba očekivanog trajanja života stanovništva s AIDS-om i bez njega. Naime, u Bocvani je očekivano trajanje života oko 70 godina, međutim ako se u obzir uzme stanovništvo zaraženo i oboljelo stanovništvo, očekivano trajanje života je samo 36 godina. Epidemijom su posebice ugrožene žene, i to one u mlađim dobnim skupinama, koje imaju 2,5 puta veće šanse od muškaraca da se zaraze. Stoga, sve se više ulaže u edukaciju i podizanje svijesti o opasnostima i rizicima koje uzrokuje AIDS.

Međutim, Afrika nije jedini prostor gdje se zaraza naglo širi. Novi val epidemije HIV-a prijeti Središnjoj Aziji, Kini, Indiji, Indoneziji te Istočnoj Europi gdje su najugroženije Rusija, Ukrajina, Estonija i Latvija. S druge strane najmanje zaraženih je zabilježeno u Latinskoj Americi, Sjevernoj Africi, Bliskom Istoku te Sahelu (manje od 0,7% ukupnog odraslog stanovništva). Zaraza se uglavnom širi nesteriliziranim iglama koje koriste ovisnici o drogama te spolnim putem. Prema riječima izvršnog direktora UNAIDS-a, Dr. Petera Piota, razmjeri epidemije HIV-a postat će s vremenom sve veći, budući da u prosjeku prođe sedam do deset godina od trenutka zaraze do oboljevanja i u krajnjem slučaju, do smrti. Dnevno se 14 000 osoba zarazi HIV-om, a čak 95% njih živi u slabije i srednje razvijenim zemljama. Prema službenim podacima, u Hrvatskoj ima oko 350 osoba zaraženih HIV-om.

Uzroci širenja AIDS-a i  UN-ova strategija njegovog suzbijanja

Najznačajniji uzroci širenja zaraze su neobrazovanost stanovništva, neinformiranost, neodgovarajući edukacijski programi, porast broja konzumenata droge, širenje prostitucije, liberalno seksualno ponašanje i sl. Ako koristimo stereotipe, možemo reći da je početku širenja epidemije AIDS bio bolest bijelih homoseksualnih muškaraca srednje klase, međutim danas je naličje AIDS-a mlada žena iz Afrike. Napori koji se ulažu u sprječavanje širenja AIDS-a još uvijek ne mogu na zadovoljavajući način barem usporiti globalnu epidemiju koja se neprestano širi. Osim problema sprječavanja, tu je i problem liječenja oboljelih, koje je jako skupo. Stoga, Svjetska zdravstvena organizacija, UNAIDS i njihovi partneri razradili su globalnu strategiju (koja se popularno naziva “3 do 5”) prema kojoj bi osigurali liječenje za 3 milijuna ljudi do 2005. godine. Međutim, za uspješnu provedbu ove strategije međunarodna zajednica mora i dalje povećavati svoju financijsku i logističku podršku.

Iako su mnoge zemlje prihvatile UN-ovu Deklaraciju o obvezama o HIV-u/AIDS-u, mnoge od njih nisu donijele zakone koji sprječavaju diskriminaciju zaraženih i oboljelih osoba. Ovaj bi zakon omogućio pojedincima da se testiraju bez straha da bi mogli biti progonjeni ili diskriminirani. To je još jedan od razloga zbog kojeg se pojedinci ne žele testirati i priznati da su zaraženi. Upravo je ta borba protiv diskriminacije glavna tema ovogodišnje UNAIDS-ove kampanje u borbi protiv AIDS-a. Svjež primjer diskriminacije zaraženih osoba imamo i u Hrvatskoj – sjetimo se samo djevojčice Ele i problema s kojima se susreću ona i njeni roditelji pri socijalnoj integraciji.

Zaključak

AIDS je globalni problem u čijem suzbijanju mora sudjelovati cjelokupna međunarodna zajednica. Osim na sprječavanju širenja zaraze, potrebno je raditi na edukaciji, integraciji zaraženih te liječenju oboljelih. Za sad još nije pronađen učinkovit način borbe protiv AIDS-a bilo u smislu suzbijanja, bilo u smislu liječenja stoga je nemoguće predvidjeti njihov tempo i učinkovitost u budućnosti.

 

Više o AIDS-u možete naći na sljedećim web stranicama:

United Nations Population Information Network – na ovim stranicama možete naći broj i udio zaraženih i oboljelih po državama svijeta.

UNAIDS: http://www.unaids.org/en/default.asp

Službeni časopis Međunarodnog AIDS društva: http://www.aidsonline.com/

United Nations Population Fund: http://www.unfpa.org/