Azijski tigrovi

Vera Graovac Matassi
Uvod

Istočnoazijski tigrovi (ili “četiri mala azijska zmaja”) naziv je koji se odnosi na gospodarstva Tajvana, Hong Konga, Južne Koreje i Singapura. Ovaj epitet navedene su zemlje i gradovi dobili zahvaljujući visokim stopama gospodarskog porasta i iznimno brzoj industrijalizaciji u razdoblju od početka 1960-ih do 1990-ih. Razvoj gospodarstva azijskih tigrova temeljio se gotovo isključivo na izvozu vlastitih dobara i proizvoda u visoko industrijalizirane zemlje, dok je domaća potrošnja ograničavana brojnim odredbama, poput visokih tarifa i sl.

Tajna gospodarskog uspjeha Azijskih tigrova

Jedan od osnovnih načina povećanja produktivnosti u ovim zemljama bilo je ulaganje u obrazovanje stanovništva. Naime, navedene su se države usredotočile na poboljšanje obrazovnog sustava na svim razinama, a posebno je bila naglašena potreba da sva djeca pohađaju osnovnu školu te nakon toga steknu obvezno srednjoškolsko obrazovanje. Dosta novca također je uloženo u poboljšanje visokoškolskog obrazovnog sustava. Budući da su istočnoazijski tigrovi tijekom 1960-ih bili relativno siromašni, imali su obilje jeftine radne snage. Međutim, zahvaljujući jeftinoj radnoj snazi i reformama obrazovnog sustava ove su zemlje uspjele stvoriti jeftinu, ali produktivnu radnu snagu.

Slika 1. Azijski tigrovi

Još jedna od glavnih odrednica ovoga gospodarskog modela bila je jednakost među ljudima koja se trebala postići putem agrarne reforme na način da se osiguraju vlasnička prava nad zemljom i egzistencija poljoprivrednog stanovništva. S tim u vezi, donešeni su zakoni o subvencijama u poljoprivredi te o tarifama i porezima na poljoprivredne proizvode. Zajedničke karakteristike istočnoazijskih tigrova bile su: orijentacija na izvoz u bogate industrijalizirane zemlje, stalna dvoznamenkasta stopa porasta u višedesetljetnom razdoblju, nedemokratski i relativno autoritativni politički sustavi u početnim godinama gospodarskog rasta, visoke tarife na uvozne proizvode, niske vrijednosti domaćih valuta, pozitivna vanjskotrgovinska bilanca, te visoke stope štednje. Prema podacima Svjetske banke za 2003. godinu BDP per capita u Hong Kongu iznosi 25 430 dolara, u Singapuru 21 230 dolara, a u Južnoj Koreji 12 020 dolara (podaci za Tajvan nisu dostupni).

Slika 2. Hong Kong

Primjer Tajvana

Tijekom Hladnog rata Tajvan je zabilježio puno snažniji gospodarski razvoj nego Narodna republika Kina te je predstavljao primjer pobjede kapitalizma nad komunizmom. Vlade svih azijskih tigrova provodile su agresivnu agrarnu reformu i mnogo ulagale u zdravstvo i osnovno obrazovanje. Nadalje, ove su zemlje razvijale svoje gospodarstvo na izvozu, a istovremeno su nametale visoka trgovinska ograničenja da bi zaštitile vlastite industrije od strane konkurencije. Nakon poraza u građanskom ratu 1949. godine nacionalistička Čang Kai-šekova vlada preselila se iz Kine na Tajvan s preko 2 mil. vojnika i prebjega i osnovala Republiku Kinu (Tajvan). Među prebjezima bilo je i dosta visokoobrazovanih ljudi što je svakako doprinijelo budućem gospodarskom razvoju Tajvana.

Nadalje, Tajvan je, kao i ostali tigrovi, gospodarski profitirao zahvaljući bivšim kolonizatorima – Britanci su razvili trgovinu u Hong Kongu i Singapuru, Japanci su potakli industrijalizaciju, a Amerikanci agrarnu reformu na Tajvanu. Tri od četiri azijska tigra bili su politički odvojeni od svojih matičnih zemalja – Tajvan i Hong Kong od Kine, a Singapur od Malezije, dok je Južna Koreja odvojena od Sjeverne nakon rata 1953. godine.

Zbog ovakvog razvoja situacije, u ovim zemljama osjećala se nesigurnost, pa su vladajuće političke strukture odlučile mnoga prava i slobode podrediti gospodarskom razvoju. Dakako, tajvansko gospodarstvo nije se moglo razviti bez direktne pomoći i ulaganja Sjedinjenih Američkih Država. Dakle, zahvaljujući agrarnoj reformi, državnom planiranju, američkoj pomoći i ulaganjima i besplatnom općem obrazovanju za svo stanovništvo, Tajvan je mnogo napredovao i u razvoju i u modernizaciji industrije i poljoprivrede, što je rezultiralo i povećanim životnim standardom.

Čak i nakon što su SAD prestale pomagati Tajvanu industrijalizacija i gospodarski rast su nastavljeni, i to zahvaljujući brzoj preorijentaciji na izvoz. Poput Južne Koreje, Tajvan je 1970-ih jeftinu, radnointenzivnu proizvodnju (u prvom redu tekstilna industrija i industrija igračaka) zamijenio teškom industrijom i razvojem infrastrukture te se kasnije orijentirao na razvoj elektronske industrije.

Utjecaj azijske ekonomske krize

U drugoj polovini 1990-ih azijska ekonomska kriza snažno je pogodila mnoge azijske zemlje, pa tako i azijske tigrove. Neke su zemlje bile jače pogođene od drugih, ali gotovo u svima došlo je do devalvacije domaće valute. Najveći nedostatak gospodarske politike azijskih tigrova je gotovo isključiva orijentacija na izvoz, što znači da njihov gospodarski razvoj uvelike ovisi o gospodarstvima i stabilnosti zemalja u koje izvoze svoje proizvode. Probijanjem Indije i Kine na svjetskom tržištu azijski su tigrovi izgubili jednu od svojih početnih prednosti, a to je jeftina radna snaga.

Slika 4. Singapur

Zaključak

S vremenom, pojam tigar postao je sinonim za zemlje koje postignu visoke stope rasta temeljeći svoj gospodarski razvoj prvenstveno na izvozu. Danas još neke zemlje jugoistočne Azije bilježe takav rast i počinju se smatrati tigrovima, u prvom redu Indonezija, Malezija, Filipini i Tajland. Međutim, ovaj pojam nije samo vezan za azijske zemlje; u Europi se on veže za Irsku (“Keltski tigar”) zahvaljujući njenom snažnom razvoju tijekom 1990-ih te uz Estoniju (“Baltički tigar”) koja bilježi visoke stope rasta danas, na početku 21. st.

Povezane objave

GEOGRAFIJA.HR
Obrazovni portal Hrvatskog geografskog društva i
Geografskog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

©2023 Geografija.hr. Sva prava pridržana.

Skip to content